(Večernji list) Plan da licenciranje učitelja bude jedna od prvih znatnijih promjena u sustavu obrazovanja izazvao je žestoke reakcije učitelja. Strategijom odgoja i obrazovanja koja je trenutačno na javnoj raspravi, a koju je izradio tim stručnjaka na čelu s profesorom Nevenom Budakom, predviđeno je da pripreme za uvođenje licencija za sve učitelje u osnovnim i srednjim školama počnu početkom slijedeće godine.
Kopiramo loš model
– Cijela je strategija popis želja za Djeda Božićnjaka. Ogorčeni smo što se opet počelo nametanjem novih obveza nastavnicima. Vrijeđa nas što našu stručnost stalno dovode u pitanje, kako roditelji, tako i Ministarstvo. Ispada da su i naši sveučilišni profesori loši jer nas nisu dobro naučili pa sad netko treba provjeravati i nas i njih. Završetkom fakulteta stječemo kompetencije za rad u nastavi, a upotreba novih tehnologija, tableta, e-imenika, e-matice i ostalih novotarija, potvrđuju da se kontinuirano educiramo i kako smo sposobni i pripremljeni za rad s djecom – kaže Sanja Lukić, predsjednica udruge “Nastavnici organizirano”. Nije joj jasno odakle novac za financiranje planiranog, a također se pita tko bi to trebao nastavnike “provjeravati i ocjenjivati”.
– Po kojim kriterijima i koje će osobe imati kompetencije da provjeravaju naše – pita Lukić.
Sindikat Preporod je protiv licenciranja učitelja, jer, kako kaže njegov predsjednik Željko Stipić, iskustva drugih zemalja, primjerice Slovenije koja je licencirala samo ravnatelje, pokazuju da licencije najčešće nisu dobro rješenje.
Trajna edukacija
Iako nije protiv licenciranja učitelja, bivši ministar obrazovanja dr. Radovan Fuchs naglašava da se to ne može provesti dok država prosvjetarima ne osigura trajnu i kvalitetnu edukaciju.
– To u sadašnjem gospodarskom stanju nije moguće provesti – zaključuje. I jedan od stručnjaka koji je radio na strategiji slaže se da država nema pravo ništa tražiti i nametati dok ne osigura novac. Voditelju tima prof. Budaku nije jasno zašto se nastavnici protive kad je licenciranje od 2008. godine zakonska obveza.
– Računamo na novac iz strukturnih fondova, a financijske projekcije nismo radili jer je za njih prerano – kaže Budak. Napominje kako je strategija na javnoj raspravi te da su promjene predloženih rješenja moguće.
A što će Budak… Treba opravdati novce koje je dobio za velebnu strategiju i osigurati priljev novog novca na istu foru. To što je strategija posve beskorisna (a smisleno bi bilo provoditi psihološke provjere nastavnika i psihološko osnaživanje) nije nikome važno. Žali bože europskih novaca…
Kada naši savjetnici organiziraju jedan jedini seminar zadnjeg tjedna nastave u maturalnim razredima, nema tog ravnatelja koji će pristati na zamjene, niti će itko profesionalan otići na taj sastanak, makar predavao obvezni predmet državne mature. Učenici uvijek imaju prioritet. Neki organiziraju izvrsne, korisne sastanke, neki to čine rijetko, gotovo nikada. Koliko mi je poznato, samo ravnatelji imaju stalno usavršavanje i to na prilično ekskluzivnim lokacijama, u domovini, a odnedavno i u “regionu”. Znači, za neke novca ima, iako mi je posve zagonetno gdje i kako ta znanja primijenjuju. Možda da se Budak prebaci na njih? Da krene od vrha piramide ili zapovjednog lanca?