piše: Žukov!
Priznat ću vam, ali nemojte nikome reći – najbolje tekstove redovito piÅ¡em noću. Bude mir i tiÅ¡ina, budemo tipkovnica, rizling i ja; bude dovoljno kasno da nakon Å¡to ugasim laptop viÅ¡e ne idem u horizontalu, a opet dovoljno rano da se do jutra uspijem razbistriti. Mrak je, uostalom, naÅ¡e prirodno okruženje već jako dugo i mrak je pritom, razumije se, psiholoÅ¡ki, a ne vremenski pojam. Drugorazrednim so called misliocima, izniklim iz reÄenog mraka, izgleda, baÅ¡ je mrak svako toliko ÄaÄkati po obrazovnom sustavu, a sve s ciljem da u ovoj zemlji nikad ne svane. Nije za Äuditi se tome, pobogu, nemojte biti hlebinci – ta neće piliti granu na kojoj sjede i sići sa stabla. Nakon Å¡to je kurikularna reforma ogoljena poput zimske živice i svedena na histeriÄnu digitalizaciju svega Å¡to se digitalizirati može (a Å¡to može rezultirati samo joÅ¡ nepismenijom djecom koja iz Å¡kola izlaze), nakon Å¡to je osmiÅ¡ljen Zakon o udžbenicima koji kvalitetu istih mjeri vagom, nakon Å¡to su u ministarstvu hrvatske pameti zaboravili osigurati sredstva za udžbenike za kojih 8 tisuća socijalno najugroženijih obitelji, nakon Å¡to je iz ministarstva kulture lansiran prijedlog zakona koji predstavlja atak na Å¡kolske knjižnice (u nas knjižnice i ta, kako ste rekli, kultura, naravno, ne stanu u istu reÄenicu), nakon Å¡to su u ministarstvu znanosti Äinjenicu kako u Å¡kolama ni u drugom mjesecu nastavne godine joÅ¡ uvijek nema tableta pokuÅ¡ali objasniti tajfunom u Kini (a Å¡to može jedino upućivati na zakljuÄak kako i u resornom ministarstvu, oÄito, fale tablete), nakon Å¡to… Jesam li Å¡togod zaboravio? Ako i jesam, nije važno; zasigurno ste stekli sliku stanja koje vlada u obrazovnom sustavu. Stranka koja je privatizirala hrvatsku prosvjetu i postala ukras Å¡kolstvu ne samo da ne zna, nego i ne zna da ne zna niÅ¡ta o sustavu. Uostalom, probajte zamisliti na Å¡to mora nalikovati ono Äemu je HNS ukras! Hajde, pitajte me kako znam!
Najnovijoj manifestaciji oÅ¡troumlja (ne)odgovornih svjedoÄimo od kraja ljeta, ali situacija upravo ovih dana kulminira. Radi se, dakako, o pilot – projektu dualnog obrazovanja u trogodiÅ¡njim srednjim strukovnim Å¡kolama, kojeg se nastojalo, iz oÄitih razloga, progurati na vrata za poslugu, dok je javnost zabavljena konfabulacijama o navodnoj reformi kurikula. Budući da se radi o besmislici i bezobraÅ¡tini malo većeg kalibra, razumije se stvar nije mogla neopaženo proći, da je zapela, odnosno, doÅ¡la do javnosti. A kad je već dotle doguralo, trebalo je unezvjerenoj javnosti objasniti puno toga. Budući da u resornom ministarstvu Äovjek koji bi ovoliku koliÄinu promaÅ¡aja bio kadar logiÄno artikulirati fali kao Äetvrti za belu, sve je ovih dana poprimilo tragikomiÄne elemente (pritom ipak puno viÅ¡e tragiÄne, a puno manje komiÄne). NiÅ¡ta nova, reći ćete; joÅ¡ jedan uobiÄajen dan u uredu.
Krenimo, eto, od teÅ¡ko probavljive Äinjenice kako su kolege iz općeobrazovnih predmeta za ovo saznali negdje krajem kolovoza. Da pojasnim – ljudima koji na ovaj naÄin ostaju bez satnice, kojima biva ugrožena egzistencija ovo je priopćeno sedmicu dana uoÄi poÄetka nastavne godine. Kad tome pridodate Äinjenicu kako je na listi za odstrel prvo bila matematika, pa je potom matematika vraćena, a pedalu dobivaju povijest, geografija i biologija jedini zakljuÄak koji se nameće jest kako se sve ovo odradilo stihijski, neartikulirano, na ho–ruk i bez ikakvih analiza. Dakle – na naÄin na koji se u Å¡kolstvu odluke donose unazad zadnjih frtalj stoljeća. To je naÄin na koji reformu u sustav unosi Äovjek koji sa obrazovnim sustavom veze nema, naroÄito ako je suditi prema paroli tiskanoj na jumbo–plakatima kojima bombardira javnost; Äovjek – razdjelnik, pred kojim su se potrebni i nepotrebni Å¡kolski predmeti razdijelili kao Crveno more pred Mojsijem. OÄito, hrvatsko Å¡kolstvo zbog ovakve reforme Äeka i Äetrdeset godina hoda kroz pustinju.
Usto, s naslovnica dnevnih novina u zadnja doba vriÅ¡te apokaliptiÄni naslovi – iz Å¡kola se izbacuju povijest i biologija, ali ministrica naÅ¡a blažen(k)a ostavlja vjeronauk! Polako, langsam – znam i ja da nije do nje, nego do znamenitih Vatikanskih ugovora, koji su nas zadužili viÅ¡e nego onaj Londonski. MeÄ‘utim, da ugovora nema, zar držite da bi odluka bila drugaÄija, naroÄito kad vidimo kako ovih dana Katehetski uredi Å¡alju dopise o obveznosti vjeronauka po Å¡kolama, kao da Å¡kole vode sakristani, a ne ravnatelji! Sagledajte, meÄ‘utim, problematiku s praktiÄne strane – ako u kućni posjet morate pozvati, Å¡tajaznam, vodoinstalatera, nije li poželjno da pozovete onoga koji je u Å¡koli bio poÅ¡teÄ‘en povijesti, ali je uredno odsluÅ¡ao vjeronauk, pa vam može, recimo, poÅ¡kropiti i blagosloviti kuću? Ali ajde, manimo i to.
Cijelu ovu teÅ¡ko objaÅ¡njivu stvar odgovorni nastoje iskomunicirati na naÄin da sve proÄ‘e uz Å¡to manje Å¡tete. Tako, kad ih sluÅ¡ate, Äujete kako je dualni sustav neÅ¡to Å¡to je preuzeto izvana, kako uÄenicima u strukovnim Å¡kolama treba manje teorije, a viÅ¡e prakse, kako želimo staklare koji će vam znati ostaklati onaj akt Å¡to ga držite na zidu garaže ili elektriÄare koji vam neće izazvati kratki spoj. Uistinu, kad vam ustreba usluga kakova majstora, onda ne oÄekujete tipa koji je u Å¡koli natenane iÅ¡Äitavao Pavlimira ili Vazetje Sigeta grada, već nekoga tko zna držati Å¡arafciger u rukama ili zabiti Äavao u dasku. Sve to zvuÄi odliÄno na prvu; ta tko bi mogao ne poduprijeti ovako promiÅ¡ljenu reformu strukovnog obrazovanja?! MeÄ‘utim, kad se zagrebe ispod povrÅ¡ine, stvari izgledaju bitno drugaÄije. Na Å¡to će sliÄiti i kakva će biti praksa koju će uÄenici, osloboÄ‘eni aveti geografije i biologije, pohaÄ‘ati? U svemu ovome nezanemariv je udio ObrtniÄke komore; poslodavci uporno zdvajaju kako radne snage nema (baÅ¡ Äudno, zar ne, kad se sjetite koliko je plaćaju), doÄim je premijer nedavno pozvao strane investitore na ulaganja u Hrvatsku jer je ovdje, pazite sad, jeftina radna snaga! Postaje jasnije? Tko može biti toliko naivan pa vjerovati kako će privatna graÄ‘evinska firma uzeti klince od 15 godina na praksu, pa ih uÄiti kako se drži zidarska žlica? Ali da im treba potrÄko kojeg će poslati k obližnjem ŽnidarÅ¡iću, ali ne da se spominjaju o Abesiniji, već po radajnera ili jeger, to je sasvim izgledno. UÄenici strukovnih Å¡kola su valjda, osim Å¡to su budući majstori, i graÄ‘ani ove zemlje i kao takvi imaju pravo na elementarno graÄ‘ansko i politiÄko opismenjavanje koje nudi povijest, ili na spoznaje o razvoju ljudske vrste koje daje biologija. Imaju li? Ili ih od srednje Å¡kole treba navikavati da budu jeftina radna snaga, Å¡ljakeri liÅ¡eni osnovnih spoznaja o svojim potroÅ¡aÄkim i ljudskim pravima? U tom segmentu program dualnog obrazovanja sasvim se lijepo nadopunjuje sa Å¡kolom za život – život kakav im nudi domovina Äim zakoraÄe u svijet rada. Å to reći? Å to se viÅ¡e, nakon svega, uopće i može reći, osim da bi pojedince koji forsiraju ovakve reforme trebalo Å¡upirati natrag u anonimnost iz koje nikad i nisu trebali izići?!
Tu, meÄ‘utim, festivalu nije kraj. Otkad je, naime, Zdravko Mamić doživio prosvjetljenje te viÅ¡e ne saziva svoje presice na mjeseÄnoj bazi, kao da je rijeÄ o menstruaciji, već predmoli krunicu po hercegovaÄkim vrletima, Hrvatskoj kroniÄno fali kulturnog, uÄenog i sadržajnog javnog nastupa. Poznavajući potrebe napaćena naroda, ovih nam se dana, koliko juÄer, obratio vodeći mastermind s podruÄja obrazovne politike, Äovjek–razdjelnik, i jednom reÄenicom razrijeÅ¡io sve probleme nastavnika koje je dualni sustav ostavio bez satnice. Prekvalificirajte se u informatiÄare – ja nikad nisam Äuo toliko puno u tako kratkoj reÄenici! Podsjetilo me to na jedan drugi znameniti govor, onaj francuskog premijera Guizota, koji je u predveÄerje revolucije gladnom narodu s balkona svoje palaÄe ponudio ingeniozno rjeÅ¡enje – obogatite se! Neka vas ne obeshrabri trivijalna Äinjenica kako se profesorom informatike ne postaje nakon kakvog ubrzanog kursa, već nakon mukotrpna studija od pet godina; ta autor ove veleumne sentence osobnim vam je primjerom pokazao kako se jednostavno prekvalificirati s ljevice na desnicu, iz opozicije na vlast, dok si rekao – skoj.
SluÄaj do sluÄaja – hrvatska prosvjeta. MeÄ‘utim, kako je nedavno napisao jedan veliki intelektualac kojeg neobiÄno cijenim: država-sluÄaj i ne može doli biti saÄinjena od sluÄajeva. Gotovo je, nema dalje; s istoka već sviće, gasi sve…