piše: Žukov!
Eto me, dragi moji, vratio sam se svom peru i vama. Mea culpa, priznajem raskajan – u posljednja sam doba pomalo zapostavio obrazovnu tematiku, ali znate i sami da je kunst potroÅ¡iti mitska tri mjeseca godiÅ¡njeg odmora i regres koji uz to ide. Tome križu u inat, ja sam ipak, vozeći se ljetos dvanaestak sati starom D1 do svoje Panonije promiÅ¡ljao tematiku rujanske kolumne, iako su Å¡nicli veliÄine jastuÄnica u Macole priliÄno ohladili revolucionarni žar. Hrvatska je stvarnost, meÄ‘utim, nepresuÅ¡no vrelo inspiracije – vratile su nam se ospice, vjerski fanatici ionako su tu, spaljuju se knjige, ekipa kojoj iz zvuÄnika treÅ¡te iskljuÄivo madrigali i kantate selektira koncerte, javna televizija sve viÅ¡e nalikuje na Laudato TV, biskupske poslanice iÅ¡Äekuju se kao nekoć uvodnici u moskovskoj Pravdi, a zakonodavstvo nam se suÅ¡tinski može svesti na Älanak 3. AugsburÅ¡kog vjerskog mira iz 1555. (cuius regio, eius religio); joÅ¡ samo da se vrate kuga i kolera i slika srednjeg vijeka bit će potpuna. Ne Äudi stoga da je valjda najspominjanija rijeÄ u ovih frtalj stoljeća hrvatske neovisnosti reforma. Odnosno, u naÅ¡em sluÄaju, obrazovna reforma.
Ovih dana, i da hoćete, ne možete se nosom ne zapiknuti u reformu; kad ustajete i kad liježete, kad dolazite i kad odlazite, obnoć i obdan, netko bi furt neÅ¡to reformirao. Reformanija je poprimila razmjere pandemije – tu je reforma javne uprave (iako je nitko joÅ¡ vidio nije), reforma zdravstvenog sustava, koja je dovela do toga da u 21. stoljeću ljudi umiru na ulicama (ali važno da je sve po propisu), mirovinska reforma (iako bi jedina prava mirovinska reforma bila revizija viteÅ¡kih mirovina s ove i one strane Dinare), pa sve do majke svih reformi u Hrvata – one kurikularne. Stranka koja je privatizirala obrazovnu reformu, svjesna da je politiÄki uzemljena, na njoj gradi svoju platformu i oÄajniÄki nastoji kod roditelja i u javnosti skupiti ostatke ostataka davno prodanog dostojanstva. Moguće da su je Äak i patentirali i da bi reformu zapravo trebalo pisati s onim zaokruženim R na poÄetku. Aktualnoj prosvjetnoj vlasti kurikularna je reforma oÄigledno fetiÅ¡; iz svog naslonjaÄa ja ih mogu vidjeti kako cirkuliraju u Å¡tofanim hlaÄama ispeglanim na crtu, okupljaju se po kojekakvim neožbukanim Å¡pajzama, Å¡upama, gdje se predaju svom mraÄnom užitku dovijajući se kako stanjiti udžbenike, rasteretiti nastavnike suludog piskaranja i digitalizirati sve Å¡to se da, armija lajkaÄa dežura u tri smjene po službenim Facebook stranicama doÄim se PR služba ubija nastojeći uporno niÅ¡ta prikazati kao neÅ¡to. Balvan k’o balvan, tu i tamo može biti koristan – od pravog balvana možete, primjerice, dobiti kvalitetnu kuhinju ili braÄni krevet. Od tradicionalnog, nepatvorenog hrvatskog balvana, meÄ‘utim, možete dobiti jedino migrenu. Upravo je porazno kad se sjetite koliki je entuzijazam donedavno vladao oko reforme i kad vidite u Å¡to se sve pretvorilo; ta samo dva puta u novije vrijeme Hrvati su masovno izaÅ¡li na ulice – da bi im nogometaÅ¡i koji svoj kruh sa sedam nula zaraÄ‘uju toliko krvavo da zaborave uplatiti porez državi za koju ginu pjevali kako nije u Å¡oldima baÅ¡ sve (glazba je, meÄ‘utim, i ono izmeÄ‘u nota za one koji znaju Äitati), i kako bi se borili za reformu obrazovanja Äekajući tramvaj. DoÄekali su, po svemu sudeći, volovsku zapregu. Reformatori sa Svetica su, meÄ‘utim, ipak naÄitana Äeljad; za svaki sluÄaj znaju oni kako ni Rim nije sagraÄ‘en u jedan dan, a za joÅ¡ svakiji naÄuli su negdje kako je Aureliano Buendia pokrenuo 32 revolucije koje su sve propale dok se nije ostavio ćorava posla. Mi u Hrvatskoj viÅ¡e i ne znamo broja neuspjelim eksperimentima s obrazovnim sustavom; nakon HNOS – a prestali smo brojiti.
Atmosfera je u Å¡kolstvu popriliÄno kisela; PH je odavno pao, kao i broj prvaÅ¡ića Å kole za život. Gledajući, ima tome par dana, emisiju povodom poÄetka nove nastavne godine i sluÅ¡ajući laude reformi, preostala mi je jedino invokacija – Bože, daj mi strpljenja. Ili puÅ¡ku! MeÄ‘utim, kako stoji u junaÄkim starim oratorijima koje Hrvati toliko vole citirati, Bog je visoko, a kralj(ica) daleko. Želeći, dakle, biti konstruktivan, skromno ću s ovog mjesta ponuditi struÄno miÅ¡ljenje i prepisati terapiju za reformu Å¡kolstva, iako sam stava kako je pacijent u terminalnoj fazi barem tridesetak godina. Nalazim, naime, kako reforma kurikula, nastavnih sadržaja odnosno metoda pouÄavanja ni izbliza nije najveći problem i primarna stvar koju bi u obrazovnom sustavu valjalo rjeÅ¡avati. Reforma se treba provesti trodimenzionalno, odnosno, kao zakonodavna (normalizacija zakonskih akata, pravilnika i uredbi koje se odnose na prosvjetu), financijska i ona najvažnija, ali i najteža karika – reforma u glavama. Neka mi bude dopuÅ¡teno svaki od ovih koraka podrobnije analizirati.
Svatko tko je u sustavu doÄekao barem jednu jubilarnu jamaÄno je svjestan potrebe moderniziranja i normaliziranja zakonskih i podzakonskih akata koji se odnose na Å¡kolstvo. Konkretno, recimo, zakonska obaveza piskaranja dnevnih priprema, mjeseÄnih ili godiÅ¡njih planova, hrpetine izvješća, obrazaca, formulara – zamislite kolika bi reforma bilo ukidanje tog sumanutog administriranja koje je svrha samo sebi! Ili, depolitizacija Å¡kola ograniÄavanjem broja predstavnika osnivaÄa u Å¡kolskim odborima na jednog, sa iskljuÄivom zadaćom da kontrolira troÅ¡e li ravnatelji namjenski sredstva dobivena od osnivaÄa. K tome, izmjena Pravilnika o ocjenjivanju, Pravilnika o pedagoÅ¡kim mjerama, ograniÄavanje mandata ravnatelja na maksimalno dva, uvoÄ‘enje male mature, ili normalizacija statusa vjeronauka. Ta ban je Mažuranić u XIX. stoljeću otkinuo Å¡kolstvo od crkvenog nadzora i stavio ga pod upravu Å¡kolskih odbora, odnosno države. Ej, netom nakon Å¡to je JelaÄić ukinuo feudalizam – Å¡to mislite, koliki je onda bio utjecaj Crkve u druÅ¡tvu? A danas se ne može?
Zakonske bi izmjene svakako trebale pomaziti i prosvjetnu inspekciju, na naÄin da je od tijela koje uglavnom Å¡titi ravnateljsku „zaigranost“ i nerad uÄenika ili pretvore u djelotvoran instrument koji bi po Å¡kolama osigurao harmoniÄne taktove u skladu sa zakonom ili da je ukinu. Eto vam reforme, jeftinije, brže i efektnije od aktualne, koja bi hrvatsko Å¡kolstvo približila 21. stoljeću. No, obrazovni su reformanijaci doveli apsurd do apsurda, pa izmjenama zakona o udžbenicima izbacuju radne bilježnice, dok kvalitetu udžbenika mjere vagom?! Reklamira se i nekakvo rasterećenje nastavnika – pitam javno, u Äemu se ono sastoji? ÄŒega će to uÄitelji biti osloboÄ‘eni, osim motivacije da ovakve budalaÅ¡tine provode u djelo?
Druga strana obrazovne reforme jest ona financijska. Teret svake reforme u konaÄnici trebaju iznijeti uÄitelji i nastavnici. Isti oni u koje se godinama nije ulagalo, za Äija usavrÅ¡avanja novca nema, koje se plaća u duhovnoj valuti. Isti oni koje ste, gospodo, uredno izigrali kod svakih pregovora za kolektivne ugovore, koje pljaÄkate na putnim troÅ¡kovima i na mali milijun drugih naÄina, oni obezvrijeÄ‘eni i poniženi za koje nemate sluha dok istovremeno opremate fonetske laboratorije po susjednoj državi. Ljudi Äiji zdrav razum vrijeÄ‘ate nebulozama o 6% povećanoj plaći, dok ministrica nema komentara na tablicu godiÅ¡njih brutto prihoda hrvatskih nastavnika u odnosu na europske, prezentiranu u spomenutoj emisiji u kojoj je gostovala. Isti oni kojima kao psima bacate milostivo mrvice ukoliko sudjeluju u eksperimentalnoj fazi. Ti ljudi trebaju po ne znam koji put ponijeti teret vaÅ¡eg ega, da bi vi pokupili poene u politiÄkoj areni i prezentirali se kao veliki luÅ¡triÅ¡imuÅ¡i i prosvjetitelji. Koliko Å¡kola vam je samo ove godine zatvoreno? Koliko je prvih razreda nestalo? Svaka reforma koÅ¡ta, ali su oni koji ih osmiÅ¡ljavaju oÄito navikli da tu cijenu redovito plaća netko drugi.
Treći korak u provoÄ‘enju reforme, daleko najbolniji, jest reforma u glavama. I najdulji put, kažu, poÄinje prvim korakom; u sluÄaju nekih upravo je put od guzice do glave taj prvi i najdulji korak. I zato o ovome neću reći niÅ¡ta. Jednostavno, nema smisla. Uzaludno je. Reći ću jedino to da mi sve ovo skupa nalikuje na situaciju u nekom od Å ijanovih filmova. Cijela histerija oko kurikularne reforme najbolje se može opisati onom njegovom legendarnom
PuÄe puÅ¡ka iz potaje
uÄitelja naÅ¡eg nema viÅ¡e
voleo bih, majko mila
da sve ovo samo snevam
da sve ovo samo snevam
joj, joj, joj, joooooooooooooj!