Sopran u Generalskom zboru

(N1) Blaženka Divjak mrtva je ozbiljna raspravljala s montažerima centralnog grijanja, konobarima i Å¡oferima s generalskom penzijom: o modernoj Å¡koli koja uči djecu „da znaju iznijeti argumente“ i „kritički razmiÅ¡ljati“ ministrica Divjak živo je, eto, razgovarala s Ljubom Ćesićem Rojsom, vozačem autobusa…

“Cjelovitom kurikularnom reformom želi se izbjeći puko učenje činjenica, i postići da učenik na kraju obrazovne godine budeu stanju objasniti kako neÅ¡to djeluje, da razumije i da zna iznijeti argumente, da zna kritički razmiÅ¡ljati i prepoznati problem”, u kratkim je crtama ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak nekidan opisala prototip hrvatskog učenika za dvadeset prvo stoljeće, kuÅ¡travog balavca koji će iz cjelovito kurikularno reformirane Å¡kole izaći kao dovrÅ¡eno, aktivno misleće biće koje zna činjenice, ali gleda u kontekst, razumije svijet i propituje kanone.
Pomislio bi čovjek da to govori ministrica obrazovanja Finske ili Kanade – svakako neke od onih dalekih mitoloÅ¡kih zemalja u kojima djeca uče točna pitanja, a ne krive odgovore – samo da se u velikoj učionici, u kojoj je blagoglagoljala o modernoj Å¡koli za novo doba, na zidu iza njene glave nisu postrojili, s desna na lijevo, Franjo TuÄ‘man, Kolinda Grabar-Kitarović, Gojko Å uÅ¡ak i raspeti Isus Krist, a pred njom dvadesetak kuÅ¡travih, znatiželjnih glava pod generalskim Å¡apkama.

Tu, eto – u prostorijama Hrvatskog generalskog zbora – ministrica obrazovanja je, kažu izvjeÅ¡taji, s dvadesetak generala puna tri sata najozbiljnije razgovarala o reformi obrazovanja. O potrebi da “učenik na kraju obrazovne godine bude u stanju objasniti kako neÅ¡to djeluje” Blaženka Divjak mrtva je ozbiljna raspravljala s montažerima centralnog grijanja, konobarima i Å¡oferima s generalskom penzijom: o modernoj Å¡koli koja uči djecu “da znaju iznijeti argumente” i “kritički razmiÅ¡ljati” ministrica Divjak živo je, eto, razgovarala s Ljubom Ćesićem Rojsom, vozačem autobusa koji je prestižni zagrebački Prometni fakultet nakon dvanaest godina dopisnog studiranja zavrÅ¡io kod mentora Å¡to je pravomoćno osuÄ‘en zbog veleprodaje ispita – generalom i eruditom koji je tu stvar, to naime “kako neÅ¡to djeluje”, kritički promislio joÅ¡ dok je mlada Blaženka trkeljala doktorat, onom svojom glasovitom sentencom: “Ko je jamio, jamio je.”

“Cjelovitom kurikularnom reformom želi se izbjeći puko učenje činjenica, i postići da učenik na kraju obrazovne godine bude u stanju objasniti kako neÅ¡to djeluje, da razumije i da zna iznijeti argumente, da zna kritički razmiÅ¡ljati i prepoznati problem”, svečano je tako, pobijedivÅ¡i malu tremu, izrecitirala Blaženka Divjak, nakon čega se, jasno, javio i ćelavi rmpalija, najveći mangup u razredu.

– To je lako. Evo rečemo ja sam prepoznao jedan.
– Jedan Å¡to?
– Jedan problem.
– Izvolite, generale Rojs.
– Domovinski rat.
– Da, jasno, rat. Dakle, Domovinski rat – nakaÅ¡ljala se gospoÄ‘a ministrica, pa progutala knedlu kalibra 125 milimetara.

Divno to, naime, izgleda i zvuči, to da se zna razumjeti, iznijeti argument i kritički razmisliti, nasuprot pukom onom, kako je rekla, “učenju činjenica”, ali kako ćemo – to zanima naÅ¡e generale – kritički promisliti, metnimo samo zadnji primjer, bezočnu objedu HTV-ova novinara Aleksandra Stankovića da je veličanstveni Domovinski rat ujedno bio i graÄ‘anski?

“Neupitno je da je temelj moderne hrvatske države Domovinski rat, te da to treba i povijesno tako predstaviti. Domovinski rat nije bio graÄ‘anski rat, već pravedan oslobodilački i obrambeni rat od nametnute agresije, i ta će se činjenica učiti u hrvatskim Å¡kolama”, spremno je onda – prenose izvjeÅ¡taji sa sastanka – izrecitirala ministrica Divjak, a ona knedla u grlu zavonjala joj, božeprosti, na govno.

Mrtva-hladna, jedna je doktorica znanosti i ministrica obrazovanja pred priučenom i priprostom generalskom huntom nataÅ¡te pojela govno, pa najprije objavila kako se reformom želi “postići da učenik zna kritički razmiÅ¡ljati” i “izbjeći puko učenje činjenica”, a onda, samo trenutak-dva kasnije, o istom troÅ¡ku dodala i kako je “neupitno da Domovinski rat nije bio graÄ‘anski rat” i kako će se “ta činjenica učiti u hrvatskim Å¡kolama”. Kako, meÄ‘utim, “kritički razmiÅ¡ljati” o “neupitnim” stvarima? Kako – to zanima hrvatske učenike – “izbjeći puko učenje činjenica” kad bude trebalo napamet “učiti činjenice” o svetosti Domovinskog rata?

Nevažan je, jasno, Domovinski rat. Važnija od njega već je i ona, kako se zove – da, činjenica – da Blaženka Divjak, imenovana pritom iz kvote graÄ‘anskog HNS-a, pristaje biti tek tanaÅ¡ni sopran u generalskom zboru, da dakle ministrica o reformi obrazovanja uopće razgovara s oficirima. To kad ministrica obrazovanja o poticanju “kritičkog razmiÅ¡ljanja” kod učenika razgovara s vojskom – kojoj je sav smisao da “učenici” do kraju vojnog roka ne razmiÅ¡ljaju niÅ¡ta ni o čemu, ni kritički niti ikako – ima točno onoliko smisla kao kad bi, Å¡tajaznam, žene o svojim pravima razgovarale sa biskupima. Samo kad bi to u Hrvatskoj bila stvar smisla, a ne sistema.

Što se pak blasfemije o građanskom ratu i dogme o velikosrpskoj agresiji tiče, ja bih se, štoviše, istog časa složio s ministricom da karakter Domovinskog rata učenicima trebaju tumačiti sami članovi Hrvatskog generalskog zbora. Evo, recimo, general Branimir Glavaš.

Slikovito bi general GlavaÅ¡, kako sam ja to zamislio, znatiželjnoj djeci ispričao kako se onomad optužen za ratne zločine pred sudom branio da se, citiram, “za zločine počinjene do 8. listopada 1991. ne mogu iz Ženevske konvencije primjenjivati kriteriji meÄ‘unarodnog sukoba, nego kriteriji graÄ‘anskog rata”, jer je sve “do 8. listopada 1991., kad je na snagu stupila odluka Hrvatskog sabora o prekidu svih veza s bivÅ¡om državom, rat u Hrvatskoj bio graÄ‘anski”. Vidite kako je zajebano “kritičko razmiÅ¡ljanje”.

Ali, rekoh, nevažan je Domovinski rat. Već sutra, uostalom – primjerice u razgovoru s članovima Hrvatske biskupske konferencije – jednako će ministrica obrazovanja podsjetiti kako je “neupitni temelj moderne hrvatske države” povijesna odanost Hrvata Kristovoj Crkvi i Svetoj stolici, pa jednako svečano obećati kako će se “i ta činjenica učiti u hrvatskim Å¡kolama”. Jednako, konačno, kako je u nedavnom razgovoru s članovima Hrvatske udruge poslodavaca “neupitni temelj moderne hrvatske države” bio Å¡kolovanje stručnjaka u STEM-području, odnosno – kako se čulo – stvaranje “radnika novog doba” i “konkurentne radne snage”, kakva će valjda iz reformiranih Å¡kola moderne hrvatske države izlaziti kad djeca nauče “i tu činjenicu”.

Općenito, za sustav kojim se “želi postići da učenik zna kritički razmiÅ¡ljati” i “izbjeći puko učenje činjenica”, u ambiciozno reformiranom hrvatskom Å¡kolstvu malo je previÅ¡e “učenja činjenica” i “neupitnih” dogmi s vetom na “kritičko razmiÅ¡ljanje”.

Å to bi bilo – evo samo jedan primjer – da je nesretni general Branimir GlavaÅ¡ prihvatio “neupitnu” i “puku činjenicu” kako je Domovinski rat bio obrana od srpske agresije, Å¡to bi dakle bilo da GlavaÅ¡ nije bio “u stanju objasniti kako to djeluje”, da nije “razumio i iznio argumente”, da nije, ukratko, “znao kritički razmiÅ¡ljati” o Domovinskom ratu, pa “prepoznao problem” sa Ženevskom konvencijom i pravnom definicijom ratnog zločina? Ako je Hrvatska, naime, “neupitno” nastala u “oslobodilačkom obrambenom ratu od nametnute agresije”, onda je GlavaÅ¡ “neupitno” ratni zločinac, a ako nije, onda je Hrvatska, jebiga, nastala u graÄ‘anskom ratu. Vidite kako su dogme zajebane. Svaka u neka doba u ustima zavonja na pojedeno govno.

Zato je, eto, važno uvoÄ‘enje STEM-a u hrvatsko obrazovanje, čemu je ministrica Divjak osobito posvećena. Razvikani STEM – Science, Technology, Engineering and Mathematics – učenicima daje odgovore na sva njihova pitanja: i tko i Å¡to i gdje i kada i čime i kako i koliko, naročito “koliko”, na svako dakle osim “zaÅ¡to”. Zato, kad se već pitamo, ono “Science” u prvom slovu akronima uključuje i neurokemiju i bioinformatiku i astrofiziku i nanotehnologiju i softverski inženjering, ali ne i filozofiju, sociologiju, književnost ili glazbenu psihologiju. Zato STEM, religija za vjeronauk dvadeset prvog stoljeća, “radnika novog doba” priprema isključivo prirodnim i tehničkim znanostima, ali ne i onim druÅ¡tvenim i humanističkim.

Zato da ne pitaju zašto.

ZaÅ¡to? Zato. Zato, recimo, Å¡to je “zaÅ¡to” podjednako najopasniji neprijatelj i tog “novog doba” i hrvatske države: zato Å¡to “zaÅ¡to” jednako pita i zaÅ¡to su se devedeset prve u Osijeku ubijali Srbi, i zaÅ¡to Bog ne voli žene, i zaÅ¡to bi čovjekov cilj i smisao trebali biti izvrsnost, kompetitivnost i konkurentnost na tržiÅ¡tu rada. I zaÅ¡to bi uopće za bogatog poduzetnika programirao strojeve Å¡to će proizvoditi stvari koje neće moći kupiti jer su na tržiÅ¡tu rada izvrsniji, kompetitivniji i konkurentniji strojevi koje je za bogatog poduzetnika sam programirao?

Zato ministrica o reformi obrazovanja razgovara s generalima: zato Å¡to Hrvatskoj u dvadeset prvom vijeku ne trebaju oni koji razumiju, već oni koji kažu “razumijem”.

Zato, konačno, valja “postići da učenik bude u stanju objasniti kako neÅ¡to djeluje, da razumije i da zna iznijeti argumente, da zna kritički razmiÅ¡ljati i prepoznati problem”: primjerice onaj kad je čovjek u stanju objasniti kako neÅ¡to djeluje, kad razumije i zna iznijeti argumente, kad zna kritički razmiÅ¡ljati i prepoznati problem.

Å to bi rekao general Rojs: tko je shvatio, shvatio je.