Skandalozne birtijske uvrede iz usta akademika Kostovića i Prosperov Novaka

(RTL)
piše: Zrinka Pavlić

Nemam inače običaj dva dana za redom pisati o istoj emisiji, ali sinoćnja epizoda ‘Otvorenog’ o reformi obrazovanja i jučeraÅ¡njim prosvjedima protiv njezina zaustavljanja bila je takva da je se jednostavno ne može ignorirati. Iako je u studiju HRT-a uz voditelja Mislava Togonala sjedilo Å¡estoro ljudi, dvojica od njih – i to obojica akademici – pokazali su da ne uspijevaju održati ni minimalnu razinu ponaÅ¡anja u raspravi na javnom mediju, odnosno da je način na koji raspravljaju o svojim stavovima i s onima koji te stavove ne dijele otprilike na razini birtijskog nadvikivanja. I pritom mi se čak čini da nepravedno diskreditiram birtijske bukače.

Riječ je o Ivici Kostoviću, koji je u ‘Otvoreno’ bio pozvan vjerojatno zato Å¡to je bio ministar znanosti i tehnologije, te o Slobodanu Prosperovu Novaku, koji je u emisiju vjerojatno bio pozvan zato Å¡to je Slobodan Prosperov Novak. Obojica, rekoh, akademici, obojica s pedigreom koji obuhvaća najuglednije domaće i strane visokoobrazovne ustanove, obojica osobe čije bi obrazovanje, lik i habit trebali značiti i sposobnost raspravljanja s neistomiÅ¡ljenicima – u emisiji su nastupili kao da im ni do vlastita ugleda ni do teme o kojoj raspravljaju uopće nije stalo.

Nisu se ni Kostović ni Prosperov Novak u emisiji suviÅ¡e bavili onime Å¡to bi obrazovanje u Republici Hrvatskoj trebalo biti, kako bi se mogli poboljÅ¡ati rezultati učenika iz domaćih Å¡kola na standardiziranim testovima, nisu baÅ¡ previÅ¡e ulazili u to koji bi trebali biti ciljevi kurikularne reforme onako kako je oni vide niti time kako bi je se moglo Å¡to prije implementirati u Å¡kole. A, ne. Njima je najvažnije bilo Å¡to viÅ¡e puta uzviknuti kako je prijedlog reforme Borisa Jokića bio fijasko, sve one koji su sudjelovali u jučeraÅ¡njim prosvjedima nazvati izmanipuliranima, prosvjede nazvati sramotnima i predizbornim skupovima te ih usporediti s Lenjinom, isticati stvari kao Å¡to su ‘Ne može se djeci u Å¡koli govoriti da nema Boga ako im se kod kuće govori da ima Boga’ kao ključan problem Jokićeve reforme i posprdno odbacivati taj prijedlog reforme kao ‘Å¡tosove’.

Nije im pritom bilo previÅ¡e važno ni to Å¡to su ljudi koji su sudjelovali u izradi prijaÅ¡njeg prijedloga kurikularne reforme rekli da sadaÅ¡nja skupina koja to radi – koristi dobar dio Jokićevih materijala, Å¡to Å¡efica Povjerenstva za provedbu strategije obrazovanja čak i nije zanijekala. Nisu se baÅ¡ previÅ¡e obazirali ni na napomene Sunčice Findak o tome da se u Hrvatskoj u zadnjih 27 godina promijenio 21 i ministar obrazovanja, a da se u Å¡kolama zapravo niÅ¡ta nije promijenilo. Nije ih uspijevao omesti ni voditelj Mislav Togonal, koji ih je u nekoliko navrata upozoravao da moraju sugovornicima dopustiti da doÄ‘u do riječi, a i primjedbu Nevena Budaka – da nije istina da nitko niÅ¡ta nije odgovorio na viÅ¡e od tri tisuće komentara na prijedlog kurikularne reforme – nisu uopće uzeli u obzir.

Kraće rečeno, njihovo je sudjelovanje u sinoćnjem ‘Otvorenom’ bilo savrÅ¡ena ilustracija tragedije na koju se svodi rasprava o bilo čemu važnom u Republici Hrvatskoj. Vrlo su precizno pokazali kako to izgleda kada dvojica bučnih apologeta jedne ideologije uopće ne žele raspravljati o onome Å¡to je doista važno – poboljÅ¡anju obrazovanja u hrvatskim Å¡kolama – nego im je jedino važno ispaliti Å¡to viÅ¡e vrijednosnih sudova kojima će diskreditirati one s kojima se ne slažu.

Znaju i Kostović i Prosperov Novak na Å¡to se ljudi koje smatraju svojom ‘bazom’ pale. Zbog toga i strateÅ¡ko spominjanje Lenjina uz one koji su jučer prosvjedovali zbog zaustavljanja kurikularne reforme, ali i spominjanje Boga uz ‘naÅ¡u djecu’. Znaju i da je puno važnije istaknuti da je Jokića ‘imenovao Milanović’ – jer će oni na čiju podrÅ¡ku računaju odmah na spomen bivÅ¡eg premijera začepiti nos – nego konkretno definirati Å¡to ih to točno toliko smeta u bivÅ¡em prijedlogu kurikularne reforme da su se toliko zajapurili. Znaju vrlo dobro Å¡to rade, jedino Å¡to ne znaju jest ponaÅ¡ati se primjereno svojem akademskom statusu i raspravi u javnom mediju. Ali to njihovi podržavatelji ionako vjerojatno i ne očekuju. Njima je vjerojatno dovoljno isticanje suprotnosti Bog-Lenjin.

Nama ostalima – bez obzira Å¡to mislili o kurikularnim reformama, Borisu Jokiću, Dijani Vican, obrazovnom sustavu, Bogu i Lenjinu – ostaje samo da zaprepaÅ¡teno i u nevjerici buljimo u Kostovića i Prosperova Novaka. Jedino Å¡to nam preostaje jest pitati se bi li ta dvojica tako razgovarala s neistomiÅ¡ljenicima da su na Harvardu ili Yaleu, gdje su neko vrijeme predavali. Bi li i tamo potezali argument iz rubrike ‘ne može se djeci kod kuće govoriti jedno, a u Å¡koli drugo’ ili bi se tamo možda ipak sjetili da ‘ono Å¡to se djeci govori kod kuće’ baÅ¡ i nije neki pouzdan akademski argument za pobijanje Å¡kolskog programa jer djeca dolaze iz različitih sredina i kod kuće im se govore kojekakve stvari, uključujući i, ne znam, to da će im od kave izrasti rep? Bi li i na Yaleu i Harvardu sugovornike koji se s njima ne slažu diskreditirali time da bi njihove programe nazivali Å¡tosovima?

Ne bi, naravno. Tamo bi razgovarali kao akademici i intelektualci, držeći se teme i onoga što je u njoj važno. No ono što je razina za Harvard i Yale očito, prema Prosperovu Novaku i Kostoviću, nije razina koju je potrebno održavati pred gledateljima Hrvatske televizije. Njima se može servirati birtijsko nadvikivanje, strateško zazivanje Lenjina i Boga te apsolutno kidnapiranje emisije. Stvarno možemo biti ponosni na svoje akademike.