‘Nema smisla računati prosječnu ocjenu iz vjeronauka ili tjelesnog, ali ne uvodite opisne ocjene preko noći!’

(Jutarnji list) Reformski prijedlog prema kojemu bi učenici od trećeg osnovne do kraja srednje škole uz brojčane ocjene dobivali detaljne osvrte o napredovanju, a opći bi uspjeh bio ukinut, vrlo je zanimljiv, no s tektonskim promjenama u školstvu treba oprezno i to zbog – učitelja, upozoravaju stručnjaci s dugim stažem u sustavu obrazovanja.

Prosjek ocjena

Iako se predlaže uvođenje modela ocjenjivanja i praćenja učenika kakav koristi niz država na koje se Hrvatska želi ugledati – poput Nizozemske, SAD-a, Kanade, Australije, Engleske, Finske ili Švedske – njega, sugeriraju znalci, ne treba uvoditi preko noći. A odustati od postojećeg modela izračunavanja općeg uspjeha na kraju svakoga razreda zbrajanjem ocjena svih predmeta, više je no dobrodošlo, kažu naši sugovornici.

– Računati prosječnu ocjenu iz vjeronauka, tjelesne kulture i matematike je logički besmisao, jer se tu radi o zbrajanju jabuka, krušaka i glavica kupusa! A ići određivati nečiju životnu sudbinu na temelju takvih brojeva je također besmisleno – tvrdi Milan Matijević, profesor Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Nedavno je, priča, upoznao gimnazijalca koji je u teoriji književnosti i filozofiji na razini studenta druge godine, a u matematici na razini zadnjeg razreda osnovne.

– Taj će, i pored tih svojih izvanrednih osobina i kompetencija, imati velikih problema pri upisu na studij književnosti ili filozofije, jer neće imati prosjek ocjena koji se traži. U mnogo država se opći uspjeh niti ne uzima kao ozbiljna varijabla za selekciju – upozorava Matijević.
Smisao promjena

Problem vidi u pripremi nastavnika za primjenu novoga modela, tim više što se mnogi sjećaju kako je prošlo opisno ocjenjivanje u školama prije 35 godina.

– Završilo je loše te je na sreću roditelja i učitelja ukinuto. Glavni razlog bila je nedovoljna priprema učitelja za taj ozbiljan posao. Zato pitanje opisno ili brojčano nije pitanje zbog kojega bi neki najradije organizirali referendum, već je suštinsko pitanje o kojemu ovisi smisao promjena – upozorava Milan Matijević, dodajući da nije moguće uvoditi kurikularne promjene bez temeljite pripreme nastavnika.

Nezadovoljne zbornice

Njegov kolega, Ivan Prskalo, dekan Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, tvrdi da je uvijek spreman za promjene i spreman je podržati i ovu, ali:

– Prije uvođenja novosti prvo treba ozbiljno istražiti mogućnosti. Imam dosta staža, radio sam u vrijeme opisnih ocjena, koje su se nažalost često pretvarale u šablonu – kaže Prskalo. Prema njemu je kombinacija brojčano i osvrtno ocjenjivanje dobar model, jer učiteljima daje veću slobodu, kreativnost, ali i odgovornost.

– No, ako pritom učitelju sve normirate, pretvarate ga u činovnika, što opet nije dobro… – misli dekan.

Da je nastavnicima i učiteljima nužna ne samo ciljana, već trajna i kvalitetna edukacija, tvrdi Sanja Šprem, predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja, no:

– Promjene u školstvu gotovo uvijek su se događale preko noći. Danas smo svjedoci apatičnih i nezadovoljnih zbornica, jer su učitelji 30 posto više no prije zaduženi papirologijom. Postaju birokrati, umjesto da se bave prijenosom znanja i odgojem. Dobivaju nove obveze, a plaće su sve manje – opisuje Šprem, uz zaključak da opisno praćenje učenika prosvjetarima nije novost.

– Činjenica jest i da olakšava komunikaciju s roditeljima – slaže se Šprem.

Kao i kod svih drugih predloženih promjena, i za vrednovanje učeničkih znanja i postignuća vrijedi da je ključan preduvjet kvalitetno i sustavno osposobljavanje nastavnika, odgovara na primjedbe Boris Jokić, voditelj ekspertne radne skupine za reformu. Bitno je, dodaje, da se odmaknemo od učenja za ocjenu te da je budući model ocjenjivanja poticajan za učenje i poučavanje. Posebno smo vodili računa da promjene ne povećaju administrativno opterećenje nastavnika, tvrdi Jokić.

Podijelite ovo

Podijelite ovaj članak sa svojim prijateljima!