Nemoćni učitelji: Pedagoške mjere i kako ih izreći

(Varazdinski.hr) piše: Gordana Foder

Od 24. lipnja do 27. srpnja otvoreno je e-Savjetovanje o Prijedlogu Pravilnika o kriterijima za izricanje pedagoških mjera.

U raspravi na internetu mogu sudjelovati svi zainteresirani za tu temu. Učitelji, roditelji, učenici, djedovi, bake, susjedi… Svatko može pročitati prijedlog pravilnika, napisati komentar, predložiti izmjene i dopune, osvrnuti se.

A što će se oko sadašnjeg oblika izricanja pedagoških mjera promijeniti? Vjerojatno ništa.

Kategorija Nestaško

Nitko se ne rađa zločest ili loš. Nitko nema usađen genetski kod za maltretiranje učitelja i suučenika. Ipak, u gotovo svakom razredu nađe se netko, kako se to ufino kaže – nestašan.

Takav ometa nastavu, gnjavi ostale učenike, a poneki su ti nestašni agresivni i vulgarni. Ne prežu ni pred čim, ne boje se nikoga. Nestašna djeca najčešće su tako odgojena kod kuće i imaju podršku roditelja (mala razmažena zlata roditelja koji na prigovore učitelja sliježu ramenima i kažu: „A kaj mu ja mogu?“)

Nestaško na satu

Nestaško na satovima upadicama učitelju u riječ glumi frajera i onemogućuje ostatku razreda da prati nastavni sat. Gađa učitelja bilo čime što mu dođe pod ruku. Mrtav–hladan drži noge na klupi za vrijeme predavanja i ne reagira na opomene.

Preživa žvakaču u maniri krda krava na godišnjem odmoru. Napuhuje balone. I, naravno, čeka da isti što glasnije puknu. Zvonko prdne ako mu se prdi. Šeta po učionici bez pitanja. Likovno se izražava po školskom namještaju. Sam je sebi važan i bitan. Ako i ne nailazi na podršku, divljenje i smijeh suučenika, uživa sam u sebi.

Učitelj ga ne smije izbaciti iz učionice, a ako ga želi odvesti nekome iz stručne službe, mora ići s njim, ali, opet, ne smije ostaviti razred sam.

Kako je još uvijek nemoguće biti na dva mjesta u isto vrijeme, Nestaško i dalje sjedi u učionici i maltretira sve oko sebe.

Često se zbog takvih nestaška pobune i roditelji ostalih učenika, onih koji bi rado ostvarivali svoje pravo na obrazovanje, ali uzalud. Učitelji su uglavnom nemoćni, a roditelji nestaška nisu ništa bolji od svog juniora.

Nestaško na odmoru

Pod odmorima Nestaško pipa i štipa djevojčice, razbacuje smeće, dere se po hodnicima, klopi tu i tamo nekoga tek toliko da se zna tko je šef, psuje roditelje učiteljima koji ga zamole da uđe u učionicu i zatvori vrata.

U školskoj blagovaonici Nestaško se igra s hranom, baca ju, gađa druge učenike. Ukoliko je na stolove postavljena zdjelica s jagodama, predviđena za šestoro, Nestaško će zagristi svaku jagodu da joj izravna podnožje i graditi kulu babilonsku od njih.

Upozori li ga dežurni učitelj da to ne radi, Nestaško će mu opsovati roditeljicu, izderati se na učitelja „Kaaaeee??? Kaj sam sad napravil?“ i pozvati mobitelom tatu štemera da i on objasni učitelju da ne smije maltretirati njegovo zlatno dijete, koje je, eto, uvijek nešto krivo.

Nestaško izgubljena ovčica

Ponekad Nestaška roditelji pošalju u školu, ali bez navigacije, pa siroče ne uspije naći ustanovu ni nakon par sati traženja.

Učitelji ne smiju pisati neopravdane sate zato što roditelji imaju čvrsto opravdanje zašto mileni nije došao u školu.

Ako roditelj kaže da je mucek doma imao proljev, sigurno je viđen mucekov dvojnik kako u kafiću puši i pije pivo za vrijeme nastave.

Neshvaćeni Nestaško

Nestaška nitko ne smije krivo pogledati, Nestaško mu odmah odvali šamarčinu, spreman se potući uvijek i sa svakim.

A pobuni li se itko oko toga, Nestaško dovede tatu koji odmah ulagaču prigovora odvali, ne jednu već dvije šamarčine, jer prokleti gad laže da nije izazivao njegovog sirotog nevinog sinčića.

Njegovo sunce ne bi nikad prvi nekoga udario.

Pedagoške mjere

Sadašnje pedagoške mjere (a i prijedlog istih) izgledaju otprilike ovako: usporedit ćemo ih s prebrzom vožnjom i kaznama za nju. Dakle, naš Nestaško maltretira učenike i učitelje.

Prvo dobije usmenu opomenu razrednika (to dobije svaki dan, al’ usmena opomena djeluje propuhasto – na jedno uho uđe, na drugo izađe). To bi bilo kao, vozimo prebrzo, zaustavi nas policajac i izrekne usmenu opomenu „Špot špot prebrzo vozite“ tako jedno pet puta na dan, pet dana u tjednu.

Nestaško nastavlja s istim ponašanjem, a vozač s prebrzom vožnjom. Nestaško dobije pisanu opomenu razrednika. To je kao da se sad već policajac razljuti pa napiše na papir: „Ne smiješ brzo voziti!“

Sljedeća je mjera je ukor. Usporedimo ga sa simboličnom novčanom kaznom za prebrzu vožnju koju izriče „Vijeće prometne policije“. Strogi ukor je pak nešto veća cifra kazne. Na učenika ne ostavlja psihičke posljedice, ne utječe na promjenu ponašanja, a ionako se briše u sljedećoj školskoj godini, dok kazna za prebrzu vožnju ostaje evidentirana par godina u računalu.

Produženi stručni postupak

Trenutno je aktualan i tzv. Produženi stručni postupak, koji izgleda recimo ovako: ti se tri mjeseca voziš, a tri policajca te prate da vide voziš li prebrzo. A voziš li i dalje prebrzo, onda te mogu preseliti na drugu prometnicu – jer tome sliči pedagoška mjera preseljenja u drugu školu. Ali samo ako roditelji pristanu.

Iz nabrojanih pedagoških mjera je vidljivo da su učitelji zapravo nemoćni.

Za izricanje pedagoške mjere Nestašku Zakon kaže:

„Prije izricanja pedagoške mjere odgojno-obrazovni radnici škole dužni su međusobno se konzultirati, kontaktirati roditelja učenika, a ako je potrebno mogu se konzultirati i sa školskim liječnikom, drugim stručnjakom ili nadležnim centrom za socijalnu skrb radi upoznavanja osobina i mogućnosti učenika te uklanjanja uzroka koji sprečavaju ili otežavaju njihov pravilan razvoj kako bi se ublažili rizični i pojačali zaštitni čimbenici u razvoju učenika“ i „Obrazloženje izricanja pedagoške mjere mora biti jasno opisano tako da se točno može utvrditi mjesto, vrijeme i način na koji je došlo do povrede ponašanja i mora sadržati podatke o prethodno poduzetim preventivnim mjerama.“

Pa nakon svega ovoga budi faca i izrekni pedagošku mjeru nekome tko maltretira sve oko sebe. Treba veća procedura i više papira nego traženje građevinske dozvole. Rekao bi Luko Paljetak u svojoj zbirci Miševi i mačke naglavačke: I tako nije bilo ništa.

8 Comments

    1. Na što?

      Postoji li itko pismen u ovoj jadnoj državi tko vjeruje da ova “rasprava” ičemu služi osim da vara malu djecu?
      Nitko te komentare neće čitati, a još manje uvažiti. To je samo da se ne bi zvali novinari kako Ministrinjo i svita “ne uvažavaju struku”, a zapravo se sprdaju iza zatvorenih vrata i pišu ono što je biračima najugodnije prije izbora.

  1. PA NA OVO!! Ali naravno ne pismeno 🙂
    Tu će najviše razrednici nadrljat

  2. Ne znam da li se sjećate riječi ravnatelja agencije kada je bila otvorena javna rasprava ( emisija “Nulta točka”)u vezi vaše nemoći vezane za ponašanje nestašnih učenika (to bi u ovom slučaju bio NESTAŠKO) :
    “..Izveo bih ja njega pred ploču…” Tu je sve rečeno!

    Ne radim u školi, ali imam dosta poznatih ljudi koji rade i doista mi je jasno funkcioniranje sustava, tako da želim s vama neke stvari malo prokomentirati.
    Ne znam što vi uopće očekujete kada ste sami takvi kakvi jeste, jako, al’ jako pasivni u svemu. Normalno da vas neće doživljavati ukoliko se s njima dopisujete samo preko e-savjetovanja no ni tamo vam se koliko vidim po broju komentara i prijedloga očito ne ide, a tko će ako nećete vi.
    Pa to treba rješavati na drugačiji način, bez tipkovnice, jer ovo kada se usvoji gotovo je, a pravilnik vam nije ništa puno bolji od prethodnog, meni se čak čini gorim. Imati ćete samo više obveza, a efekta naravno nikakvog pa ako vam se to sviđa super ali nema smisla kasnije kukati i cviliti.
    Koliko mi je poznato, već ste tražili reformu pedagoških mjera (što nije bilo tako davno) i rečeno vam je da od toga ništa jer se isti pravilnik u nekoliko navrata mijenjao i nije dobro isti opet mijenjati, a vidi, vidi, promjene su ipak moguće.
    Vama nisu problem samo materijalna prava, imate vi puno, puno više problema.
    Nije mi jasno zašto je vaša udruga odustala od sudjelovanja u ovome, ali jasno mi je da je najlakše odustati.

    1. Budite pozdravljeni!
      Imate prilično točnu sliku stanja u školstvu, i drago mi je da ste odlučili iskomentirati na portalu ovu situaciju.
      Mi smo kao društvo demokratski nezreli, nemamo svijest o tome što bi država i vlast trebali biti, i u kakvom odnosu naspram društva. Naročito se to odnosi na školstvo – ljudi koji bi trebali odgajati buduće generacije nemaju, često, hrabrosti misliti ni djelovati u pravcu boljitka i demokratskog progresa ni u vlastitoj zbornici, kamoli šire!
      Posljedica je toga to da svi vidimo da nam i školstvo i država ode do bijesa, ali očito, bolje i to nego da se skupi masa koja je spremna istupiti, zamjeriti se, reći kako stvari stoje, boriti se!
      Imamo i vlast, i škole, i ravnatelje točno onakve kakve i zaslužujemo!
      Glede udruge – pretpostavljam kako su se povukli iz ovoga s Pravilnikom videći da je to, na ovakav način, gubitak vremena i energije. Izboriti se treba drugačije, ne nužno mirnim metodama, samo – GDJE SU TI, spremni na to?

      1. I ja Vas pozdravljam! Ajde se i Vi osobno malo više javno aktivirajte oko aktualnih problema u našim školama. Odite u neku TV-emisiju,bit će Vas zanimljivo slušati.

        1. Što se tiče metoda koje spominjete smatram da bi vam sam štrajk bio dovoljan,naravno ne mislim na štrajk za materijalna prava jer tu nema sreće,već u smislu da vam svaki klinac ne može skakat po glavi jer znam kakva poniženja trpite

Comments are closed.

Podijelite ovo

Podijelite ovaj članak sa svojim prijateljima!