Kad smo počeli objavljivati tekstove kolege “Žukova” o stanju u maloj seoskoj školi na rubu Lijepe naše, znali smo da ćemo se susresti s gomilom reakcija tipa “pa tako je i kod nas!” Jednostavno, samovolja ravnatelja (i, budimo iskreni, nekompetentnih šefova općenito, u cijelom svijetu, ali posebno u Hrvatskoj) je prilično raširena pojava. O tome svjedoči i dokument koji imamo u posjedu: dnevnik s bilješkama koje govore o samovolji jednog ravnatelja mimo svih pravila i običaja pristojnosti, zdravog razuma, a možda i zakona. Dnevnik ćemo, zbog obima, objaviti u nekoliko nastavaka.
Usprkos naslovu i glavnom razlogu zbog kojeg se dnevnik vodio, ovdje ćete moći pročitati još mnogo toga: o “korekcijama” ocjena, manipuliranju izborom udžbenika, rastezljivim kriterijima prilikom dodjele radnih zadataka i slično.
Očekujemo još desetke komentara “pa tako je i kod nas”, ali ne i previše priloga ili javnih pobuna.
Reakciju državnog tužitelja ili prosvjetne inspekcije ne očekujemo, iako im se nadamo. Ako se ipak dogodi čudo, stojimo na raspolaganju kao posrednici.
Dobro došli u hrvatsku prosvjetnu stvarnost.
Ponedjeljak 8.svibnja 2006.
Navečer iza sjednice, s početkom oko 19.30. održavamo aktiv matematike-informatike na kojem se trebamo odlučiti o izboru udžbenika. Nakon što smo svi rekli koje udžbenike ćemo koristiti dogodine (prof A., ravnatelj i prof. K. odlučuju se za izdanja ŠK, prof. B. za ŠK samo u prvom razredu a ostala tri razreda za Element, S. (javila telefonom), ja i prof. D. za izdanja Elementa.
Na to ravnatelj preuzima riječ, rukovodi aktivom i iako ga je voditeljica aktiva pokušala u tome blago spriječiti on se ne dade. Traži od nas koji smo se izjasnili za Element da objasnimo svoj izbor te nas napada da nismo kolegijalni i da ne podržavamo kolege iz zbornice. To je trajalo je jako dugo.
Na istom aktivu on nas poziva na odgovornost što prošle godine na državnom natjecanju u Omišlju nismo prisustvovali radionici o kalkulatorima iako smo svi dobili kalkulatore na revers od škole (nitko od nas ih nije tražio). Također nas optužuje da ne želimo ići na skup koji je sazvan u srijedu 10. svibnja u prostorijama ŠK na kojem će promovirati nove udžbenike.
Pritisak je trajao dobrih sat vremena. Kolegice se ne usude proturiječiti pa uglavnom šute, a ja sam rekla nekoliko rečenica da to skinemo s dnevnog reda.
Usput napominjem da prošli ravnatelj gotovo nikada nije ni prisustvovao našim aktivima kako bismo sami slobodno raspravljali o gorućim problemima, a kamoli da je vodio glavnu riječ umjesto predsjednika aktiva. Izbor udžbenika smo prije radili tako da smo sami po slobodnom izboru zaokružili redni broj u katalogu odobrenih udžbenika a ove godine smo na aktivu podnosili pritisak i optužbe zbog “nekolegijalnosti, nelojalnosti, razjedinjenosti i različitosti odluka”. Stječem dojam da udžbenike više nećemo birati po kvaliteti i slobodnoj procjeni nego po političkoj liniji i odlukama koje donese ravnatelj.
Četvrtak 11.svibnja 2006.
Danas me negdje oko 11.40. ravnatelj pozvao na razgovor u svoju sobu nakon što sam razgovarala s mamom P.
Kada je rekao da se radi o jednom pismu prepala sam se jer su već neki profesori u našoj gimnaziji imali problema upravo zbog anonimnih pisama i dojava. Na žalost, stvar je po mom mišljenju bila gora.
Ja sam član zatvorene mailing liste i često se javljam u diskusijama stručnog i metodičkog tipa ili raspravljam o statusu prosvjete i prosvjetnih radnika .
Govorilo se o odlasku na stručne skupove i stručnom usavršavanju.
Ravnatelj je iz kontesta izvukao moj pasus o mom odlasku na seminare i optužio me da govorim laži a kada sam se pobunila preformulirao je da pišem poluistine i da to ne smijem iznositi u javnosti. Jedina poluistina je bila to što sam ja stvarno bila uvjerena da mi dani kada sam išla na seminar nisu plaćeni jer sam tražila neplaćeni dopust. Naknadno ipak ti dani nisu odbiveni od plaće i ja sam se ispričala zbog svojih riječi. Nadalje, ja komuniciram preko zatvorene liste i to ne smatram iznošenjem u javnosti. Zatim nigdje ne optužujem za to ni školu niti ravnatelja, već iznosim svoje viđenje trenutnog stanja u školstvu. I na kraju i najvažnije ova moja komunikacija odnosi se na moj privatni život i ravnatelj nema nikakvo zakonsko pravo na mene vršiti pritisak zbog toga, izvlačiti poruke sa zatvorene liste i optuživati me za njih. Još je gore što me je optuživao za stvari koje pišu u poruci koju ja nisam pisala i koje se odnose se na održavanje zimskih radionica HMD-a. Da budem iskrena do tog trenutka to niti nisam pročitala.
Postavlja se pitanje kako je ravnatelj uopće došao do ove prepiske s obzirom da je lista zatvorenog tipa? Zar više ni u privatnom životu neću imati mira i morati ću paziti što govorim?
Ponedjeljak 10.srpnja 2006.
Nakon zadnje sjednice 7.7.2006. imali smo u petak sastanak aktiva matematike kako bismo odlučili o raspodjeli zaduženja nastavnika na kojem smo odlučili da svi profesori ostanu u razredima kojima već predaju a novi prvi razredi su raspoređeni. Sve je zapisano u zapisniku sa sastanka aktiva. Ravnatelj time nije bio zadovoljan jer je silom htio da profesorica D. ostavi svoje razrede i preuzme druge s čime se aktiv nije složio. Njemu to ne odgovara i saziva ponovo sastanak aktiva u ponedjeljak gdje nas pokušava ponovo nagovoriti na svoje viđenje raspodjele zaduženja. Aktiv se opet s njime nije složio i ostajemo pri staroj odluci. Sve stoji u zapisniku sa sastanka.Ponedjeljak 25.6.2007.
Nakon održanog usmenog dijela mature (18 i 19 lipnja) i komisijski zaključenih ocjena ravnatelj me pozvao na razgovor u svoju sobu da učenici L. koja je imala zaključnu ocjenu 2 iz matematike na maturi dignem (mimo ispitne komisije) ocjenu na 3. Nisam to htjela napraviti unatoč njegovim opetovanim pritiscima. Učenica je na pismenom dijelu mature imala ocjenu 1 a na usmenom dijelu mature ocjenu 3 te je dobila ocjenu 2 iz matematike. Komisija se složila s tom ocjenom iz matematike i s ostalim ocjenama te zaključnom ocjenom vrlo dobar na maturi. Ravnatelj je htio da ja korigiram ocjenu ali nisam na to pristala na što je on izjavio da će ju sam korigirati. Ne znam da li on kao ravnatelj i kao predsjednik ispitnog odbora (nije bio prisutan niti pismenom niti usmenom ispitivanju) ima to pravo. Imam kopiju korigiranog zapisnika s mature gdje je njegov potpis na korekciji te korigiranog lista iz matične knjige (on je korigirao, a taj trenutak kada sam kopirala čak nije bio ni potpisao korekciju). Čak je i korigiranu zaključnu ocjenu izrazio brojčano što nije po propisima!
Imala sam još jedan isti takav slučaj s potpuno jednakim ocjenama – drugu učenicu – ali za nju se nije htio zalagati. Možda zato jer se poznaje s ocem prve učenice?
Ponedjeljak 9.srpnja 2007.
Sastanak aktiva kojeg je isključivo vodio ravnatelj bez da je uvažio bilo čije prijedloge i bez da je dao predsjednici aktiva da vodi sastanak aktiva. Raporedio je zaduženja nastavnicima bez konzultacije s aktivom. Ja sam bila nezadovoljna raporedom zaduženja koja je meni namijenio – zadužio me s oba maturalna razreda koje ostavlja profesorica E. (mirovina). Iako sam molila da se jedan maturalni razred prebaci kolegici M. – čak sam i dala prijedlog s kojim se ona složila (njoj jedan četvrti s 5 sati nastave tjedno a meni treći sa 7 sati nastave tjedno kojeg je ravnatelj njoj namijenio) – ravnatelj je to odbio iz svojih ličnih i neobjašnjenih razloga. Kolegica M. sada ima 24 sata zaduženja tjedno a ja 19. Po mojem prijedlogu kolegica M. bi imala 22 sata a ja 21 sat zaduženja tjedno! Također sam nakon toga predložila i jedan maturalni razred novom kolegi koji nastupa u rujnu na posao ali ni to nije prihvaćeno. Ostalo je po njegovom – prof. M. ima 24 sata tjedno zaduženja a ja 19. Najžalosnije je što ga se kolege u aktivu boje i svi su šutjeli, a čak ni predsjednica aktiva prof. A nije imala na to ništa za reći. Zamolila sam kolegicu A. da zapiše u zapisnik sa sastanka aktiva da su protiv moje volje dodijeljena rješenja za zaduženja nastavnika. Ravnatelj je čak iz moje ruke otimao bilješke o zaduženjima kada sam ih htjela kopirati kako bih preslagivala raspored i po kopiji nesmetano šarala. Bojao se da bih našla još neku povoljnu kombinaciju!
Pozdravljam Vas, kolegice – dobrodošli u klub!
Niste usamljen slučaj, i s Vama je sve u savršenom redu (pretpostavljam kako Vas je ovaj prijatni i krotki čovjek pokušao uvjeriti u suprotno)!
Čovjeku se ponekad čini, kad je duže vrijeme okružen hrpom debila, da nešto s njim nije u redu! Nadiđite to, ako mislite dočekati penziju u zbornici!
Vaš ravnatelj, na žalost, klinički je slučaj, nipošto jedini takav svoje vrste; živući dokaz kako je ova zemlja, skupa sa svim svojim institucijama otišla do bijesa!
Drago mi je da ste odlučili pisati o svojoj situaciji! Ovakvih abnormalnosti ima u prevelikom broju hrvatskih škola – nažalost, često su od ravnatelja puno veći problem hemeroidi koji obavljaju za njega prljave poslove! Takvih se u nas uvijek nađe zavidan broj!
Ne dajte se. Ukoliko se skupi kritična masa, promjene su moguće – omiški i šibenski slučaj to dokazuju!
Hrabro naprijed!
Tko je još od ravnatelja očekivao nešto konkretno i korisno?
Ravnatelji su u moje doba bili laktaši s malo znanja. Ili se to nije promijenilo ništa?
Pa ovo mi se iz moje perspektive i ne čini prestrašno 🙂
Da utješim voditeljicu dnevnika malo.
inače, i sama vodim dnevnik, malo me muči mlakost sindikalne pravne službe, ali nisu ni oni jedini odvjetnici na svijetu ako baš dođe do toga.
inače, naši ravnatelji imaju preširoke ovlasti, uz te ovlasti uzimaju si još i one koje im ne pripadaju, zakoni su pisani nejasno, nisu jasno definirana zaduženja, većina učitelja pred terorom ravnatelja uzmiče i eto nas tu gdje jesmo. nema dobrog obrazovnog sustava bez cijenjenog i zadovoljnog učitelja, i, iako je plaća bitan faktor, mislim da za zadovoljstvo radnim mjestom nije presudna.
No, da ne budem nepravedna, ima i normalnih ravnetalja, ljudi koji znaju raditi taj posao, ali ima, nažalost, poveći broj onih koji kao da su išli u školu lošeg menadžmenta prije preuzimanje ravnateljske dužnosti, a za upravljanje ljudskim resursima nisu nikad čuli. pravi slonovi u staklarni.
Dragi Suncokret, polako…
Iz ovog uvoda nazire se kolegičina budućnost: drznula se dignuti glavu i pijuknuti i sad će sto posto nad njom visjeti sjekirica koje se ona treba bojati ako opet uzdigne glavicu iz jata.
Predobro poznajem ovakav scenarij.
A od ravnatelja su još veća opasnost njihova kumstva, poznanstva i ostale “seoske” poveznice radi kojih kompetentni moraju mijenjati ocjene, pedagoške mjere, bilješke i slično.
Kaže naš ministar da ne zna što se događa u školama…vidi se da ne zna!
poznat je i meni taj scenarij, zato tješim kolegicu da nije tako strašno. bar zasad, tko zna što slijedi u ostatku dnevnika…
nije mi nikako bila namjera umanjiti njezin problem, nego ju ohrabriti spoznajom da nas ima još. i da se ne damo 🙂
pravi problem je što na jednu osobu koja digne glavu, njih dvadeset uvuče glavu među ramena, ali kako taj problem riješiti-zaista ne znam.
kolega, onaj koji pod bilo kakvim pritiskom mijenja ocjenu daleko je od toga da bi ga se moglo zvati kompetentnim. činjenica je dase takve stvari događaju onima koji to dozvole. ono što je napravio ravnatelj dotične škole je krivično djelo. kolegica ga je MORALA prijaviti prosvjetnoj inspekciji, svom savjetniku, ministru i izaći u javnost s tim.
Kad bismo živjeli u pravnoj državi, gdje inspekcija i sudovi rade svoj posao, onda bih se složio. Međutim, uvijek se iznova iznenadim koliko je ljudi oko mene i dalje uvjereno da živimo u uređenom društvu.
Prijaviti inspekciji, zašto? Koje bi bile posljedice? Savjetniku? Isto pitanje. Ministru? Da, Fuchs (ili Primorac, tko je tada bio nadležan?) bi se potrgao da ispravi stvar. Javnosti? Nemojte me nasmijavati.
Meni je dovoljno da je kolegica odbila sama upisati ocjenu. Ima ih pozamašan postotak koji ni to ne bi odbili.
Nisam siguran da bi prijava ravnatelja išta promijenila jer na bivšim maturama ravnatelj je pisan kao predsjednik ispitnog odbors.