(Index.hr) Možete li zamisliti kako će Hrvatska izgledati jadno i bijedno ako se ovakva jadna i neučinkovita politika nastavi narednih godina? Gdje ćete raditi (ako budete imali puno sreće da radite), gdje će vaša djeca rasti i tražiti posao, gdje i kako ćete primati ili ne mirovinu? Situacija u kojoj se nalazimo već šest godina, ako se hitno ne počne s reformama, stvorit će horor tužne, siromašne i socijalno i politički podijeljene zemlje. S jedne strane političke oligarhije i javni sektor koji gladno viče: “Još, još, još!”, s druge strane sve manji broj onih koji sve to plaćaju.
Došli smo do faze da se treba zapitati – ako ovako nastavimo – da li će većina nas u mirovini imati za pošteno jesti i platiti grijanje? Da li ćemo ovisiti o novci koju će djeca i unuci slati iz inozemstva? Da li ćemo postati prava karipska republika, s blesavim facama velikog ega koji se mijenjaju na vlasti, a promjena nikako nema?
Nema pravih reformi
Istinskih reformi koje bi Hrvatsku stavile uz jednu Češku, Slovačku ili Austriju jednostavno nema. O reformama se samo priča, a obje velike stranke nikako da izađu s nečim konkretnim. I jasno je zašto – istinske reforme uništile bi samu bit politike kako se ona zamišlja u Hrvata. One klijentelističke, uhljebljivačke politike gdje postoji samo jedan interes – smjestiti dobro sebe i svoje na radna mjesta u javnom sektoru. Ugovor na neodređeno, bez odgovornosti i do penzije.
Dosta je primjerice pogledati “Prijedlog Strategije razvoja javne uprave 2014.-2020.” gdje se planira da će se otpuštanje eventualno suvišnih službenika obavljati negdje krajem 2020. godine! Znači, cijeli naredni mandat će se “pojednostavljivati procesi”, pa ako se dobije još jedan (dakle ako SDP bude na vlasti ti mandata zaredom!), onda će se gledati ima li službenika viška. Vjerujete li u to?
SDP se nije u ove tri godine udostojio ni napraviti reformu županija, makar sam SDP i koalicijski partneri drže samo par zapadnih, koje bi ionako u nekoj reformi postale zaokružene regije. Dakle, SDP nije htio ni reformu koja bi njemu bila u korist!
S druge strane imamo HDZ s mitskim gospodarskim programom, ali koji naravno šuti oko priče da bi država morala biti učinkovitija i jeftinija. Naravno, jer upravo HDZ, čak i puno više nego SDP-a živi od cijele vojske lokalnih i regionalnih službenika, komunalnih firmi, općina, gradova, županija, razvojnih agencija i svega ostaloga gdje se mogu postaviti zaslužni članovi i aktivisti.
Zato, pogledajmo, kako će Hrvatska izgledati za 10 godina, ako se ovako nastavi, a sve govori – nastavit će se.
Geopolitičko okruženje
Godine 2025. Europska unija ima 29 članica. Novi član je naš južni susjed – Crna Gora. Potpisan je i TTIP, trgovinski sporazum između Sjedinjenih Država i Europske unije, tako da je stvorena gospodarska cjelina od gotovo milijardu ljudi.
Bosna i Hercegovina je gdje je i sada – blokirana zemlja bez ikakvih reformi. Broj Hrvata pada, tako da je funkcioniranje Federacije BiH još i više upitno nego sada. Država je na okupu samo zahvaljujući visokom predstavniku koji dekretima, poput nekada britanskih guvernera upravlja s tri naroda koji ne žele biti zajedno. Pripadnici ostala dva naroda očajnički pokušavaju pronaći hrvatske ili crnogorske pretke u obiteljskom stablu, kako bi dobili toliko željenu EU-putovnicu i otišli zauvijek. Vezano za BIH, Luka Ploče, unatoč utučenim milijardama u razvoj – ne radi. BIH nema industrije koja je u funkciji, a ta luka je zamišljena kao luka upravo za industrijske potrebe BIH.
Srbija je i dalje gdje jest. Formalno neutralna država, razapeta između EU i Rusije. Niski standard, jeftino sklapanje industrijskih proizvoda i poljoprivreda.
Kosovo – možda jedina država u okruženju koja, radi niskih startnih brojeva, barem nešto napreduje. Negdje oko 2025. počinju pregovarati oko ulaska u EU, uz veliku hrvatsku pomoć.
Demografija
Podaci su jasni – u 2013. godini rođeno je 39 939 djece, ali umrlo je 50 386 osoba. Broj formalnih brakova danas je manje važan – no broj rođene djece se ne povećava, niti će se uz ovakve gospodarske pokazatelje povećavati. To znači da ćemo samo biološki 2025. godinu dočekati s jednim Osijekom manje.
Točne podatke o iseljavanju u Hrvatskoj nemamo jer se ljudi ne odjavljuju. No, zato Njemačka vodi precizne statistike – po pisanju Deutsche Wellea, u prvih šest mjeseci 2014. godine u Njemačku se uselila 21 tisuća Hrvata ili 202 posto više u odnosu na prvih šest mjeseci 2013. godine. Dodajmo tome da će 1. srpnja 2020. isteći krajnji sedmogodišnji rok koliko članice Europske unije mogu ograničavati slobodu kretanja radnika – i od tog dana zapošljavanje Hrvata u Njemačkoj i drugim zemljama koja su uvela ograničenja će biti slobodno.
Obzirom na sve – možemo očekivati barem 30.000 ljudi koji godišnje napuštaju Hrvatsku i 2025. ćemo dočekati s ispod četiri milijuna ljudi. Od ta četiri milijuna, trećina živi u krugu 50 km od Zagreba, jedinog mjesta koje osigurava kakvu-takvu egzistenciju.
Na stotinjak kilometara od zagrebačke gradske gužve već se nalaze prazna sela koja su ostala samo toponimi na karti i neobrađena polja – svjetska poljoprivreda u 2025. proizvodit će još jeftinije nego danas, Hrvatska s malim poljima i zaostalim načinom rada tu jednostavno neće imati šanse.
Bruto domaći proizvod
Ovo što se sada govori, o 0,2%, optimistično 0,5%, pa i da je 1% rasta BDP-a je premalo čak i za servisiranje vanjskog duga. Dodatno, rast kamata na svjetskoj razini još prije 2020. godine učinit će da će država imati sve većih problema – rješenje će biti rast nekih poreza i zasigurno dizanje PDV-a na 27%, kao u Mađarskoj. Drugačije, država neće biti u mogućnosti servisirati sve svoje potrebe.
Rast kamata učinit će zaduživanje sve težim, negdje u doba iza 2020. godine ministri financija pohlepno će gledati novce u drugom mirovinskom stupu i razmišljati o nacionalizaciji istog.
U godini 2021. imat ćete jednu prijevaru – znatno će narasti BDP po stanovniku. Jednostavno, stanovnika će po popisu te godine (napokon kompjuterski vođen) biti skoro 10% manje. A BDP “per capita” se mjeri prema popisu. Također, narast će nam te godine i rezerve pitke vode – statistički se vode prema gustoći stanovništva.
Industrija, obrazovanje, zapošljavanje
Prosječna plaća u razvijenim pokrajinama Kine bit će veća od hrvatskog prosjeka. Kineski inženjeri će imati više od naših – Svijet se u 2025. godini u potpunosti promijenio. U Hrvatskoj i dalje kuknjava “Hoćemo industriju!” uz sjećanje kako je to bilo tada već davnih 70-tih godina. Te i takve industrije više nema. Roboti rade sve više, a za industriju druge četvrtine 21. stoljeća jednostavno nismo spremni.
Svijet se uvelike sprema za Mars, a Hrvatska i dalje nije članica Europske svemirske agencije. Nema se novca. No, kako u realnom sektoru radi manje ljudi nego 2015. godine, a umirovljenika ima sve više – sve manje novca ima i za obrazovanje. Zato, zaostajemo i dalje.
Nešto novca dolazit će i od vađenja nafte u Jadranu – da, naći će se nešto, ali kod podmorskih bušotina samo vađenje je skupo i državni “kolač” nije velik, kao kada vadite iz pijeska. Pomaže, ali zaboravite da ćemo postati Norveška, jer toliko nafte nema. Slično tako i turizam – služi da se sezonski zaposli puno ljudi, ali nemojte misliti da (osim ako niste vlasnik hotela ili nekoliko apartmana) od toga možete pristojno živjeti.
Alfa i omega političkog opstanka ostaje oslanjanje na javni sektor. Zato se nitko relevantan, ni po cijenu gubitka budućnosti cijelih generacija, ne usuđuje javno reći da su mnoga srednjoškolska zanimanja izgubljena, da trebamo sasvim nova zanimanja. Razlog je jednostavan: mnogim nastavnicima bi trebalo reći da sreću potraže u realnom sektoru i uposliti nove nastavnike, novih smjerova. Informatičare i srodne. I platiti ih, a to bi narušilo uravnilovku kakvu žele sindikati javnog sektora. Cijela zanimanja se gase, ali Hrvatska će tek rubno promijeniti obrazovne programe i upisne kvote.
Negdje oko 2020. godine online trgovina predstavlja značajni dio i u Hrvatskoj. Dodatno, radi pada standarda, profitne marže trgovine su iznimno niske – hrvatski trgovački lanci odgovaraju na način kako su to napravili njihovi kolege u bogatijim državama: masovno se uvode samonaplatne blagajne, trgovkinjama na kasama daju otkazi, a prostor čiste i uvečer slažu police studenti i umirovljenici prisiljeni da si još nešto zarade (ne zaboravimo, od 2014. umirovljenici mogu raditi do 20 sati tjedno bez da moraju zamrznuti mirovinu). Unatoč tome, srednje škole i dalje “štancaju” trgovce, frizere i druga suficitarna zanimanja. Uza to što će još barem 10.000 trgovaca ostati bez posla. Nitko ne radi planove što će biti s njima.
Godine 2025. dolaze i prvi komercijalni samovozeći kamioni – zanimanje vozača kamiona se ubrzano gasi, no Hrvatska će i dalje školovati jednak broj – nitko se, kako smo rekli, ne usuđuje dirati ravnatelje i škole. Niti se, pogađate, rade planovi što s postojećim ljudima čija zanimanja postaju suvišna.
Slično je i s fakultetima – ostat će svi za koje znate, sa sličnim upisnim kvotama, ali sa sve manje novca. Tek će par fakulteta, oslonjeni na europske fondove moći vidno povećati kvalitetu studija.
Ostali, uza sav trud nastavnika, mogu pružiti samo prosječnost. Mnogi ni to. Niti će koga biti briga. I dalje se studira s idejom da je bitna diploma koja je uvjet za ulazak u javni sektor.
Dodatno, i u znanosti dolazi do negativne selekcije – mladi doktori znanosti odlaze, ne primarno radi plaća (radi “mira u kući” tih 10.000 ljudi će i dalje imati relativno pristojno), nego radi uvjeta rada.
Nezaposleni
Broj nezaposlenih radi demografskih pokazatelja pada – ali ne ispod 200.000 ljudi. S jedne strane imat ćemo nedostatak školovanih ljudi, s druge strane tu će i dalje biti deseci tisuća ljudi bez posla koji jednostavno nisu osposobljeni za išta što će trebati u 2025. godini.
Pogledajmo sadašnje podatke, Hrvatska ima oko 310.000 bez posla (upravo je počelo sezonsko zapošljavanje), ali među njima:
– bez škole i s nezavršenom osnovnom školom (16.911 ili 5,3 %)
– sa završenom osnovnom školom (66.332 ili 20,8 %)
– sa završenom srednjom školom za zanimanja u trajanju do 3 godine i školom za KV i VKV radnike (105.741 ili 33,1 %)
Tu je, izvan ovih brojeva, i par desetaka tisuća ljudi kojima je zanimanje “maturant gimnazije” . Nadalje, zaboravimo kategoriju KV i VKV jer će do 2025. svi biti u mirovini. Na kraju dolazimo do poraznog podatka – oko 200.000 nezaposlenih u Hrvatskoj jednostavno nema nikakve kvalifikacije koje će se u 2025. tražiti!
Dodajmo ovome i gore spomenute koji će u trgovini dobiti otkaze. Dodajmo i da će se u 2025. za čišćenje škola i drugih objekata s velikim “ravnim” površinama koristiti roboti, tj, čistačice ostaju samo za sanitarne čvorove i pobrisati prašinu sa stola. Dodajmo i da će dostavu raditi dijelom dronovi. Pa sjetimo se da će se i građevina uvelike koristiti 3D ispis. Sve skupa, iznimno je malo radnih mjesta koja će u 2025. trebati ljude s ispod četiri razreda srednje škole. Keramičari, drvodjelje i par srodnih zanimanja gdje treba imati spretne ruke (i ti će ne brinite, dobro živjeti bilo gdje!) – ostali jednostavno nikome ne trebaju.
Jeste li pročitati neku strategiju koja ovo rješava? Za Ameriku možda jeste, za Hrvatsku niste. Ovog pitanje se nitko ne usuđuje pokrenuti. Isto kao što prije 25 godina nitko nije pokrenuo pitanje što ćemo sa 100.000 radnika tekstilne industrije za koju je bilo jasno da će se u nas uglavnom ugasiti.
Kome će biti dobro?
Naravno, neće biti svima loše. Nered u Sjevernoj Africi neće se riješiti još godinama i Hrvatska će ostati jedna od vodećih turističkih destinacija. Tko bude imao apartmane, bit će mu dobro.
U Schengen ćemo doći do 2018. godine, a ukidanje granične kontrole će pozitivno djelovati na turiste iz Slovenije i još bolje bogate Austrije (gdje se petkom često i kraće radi). Sve do srednjeg Jadrana će osjetiti produljenje sezone i raniji početak predsezone – kada se ekipa iz Beča zaputi na prvo sunčanje.
Dentalni turizam će biti razvijen (dodatno, naša dijaspora u USA i Kanadi će uredno popravljati zube tijekom godišnjeg odmora – za par plombi uštedite cijelu kartu), dakle odlazak liječnika iz Hrvatske se neće protegnuti na liječnike dentalne medicine.
Što se tiče drugih liječnika – Hrvatska ima sreću da BiH i Srbija imaju dobre medicinske fakultete, neće skoro u EU, a standard je niži od našeg. Možete očekivati sve više liječnika s malo neobičnim naglaskom, ali bit će kvalitetni. Drugo je pitanje koliko će ih biti u javnom zdravstvu, a koliko ćete ih morati platiti. Ako imate za platiti.
Dobro će biti i nastavnicima jezika. Ljudi će trošiti i zadnje rezerve novca kako bi usavršili jezik i mogli otići vani raditi. Ili kako bi im djeca mogla otići vani. Dakle, ako planirate bilo kakav oblik škole jezika – od jezičnog vrtića do norveškog za liječnike – imat ćete posla.
Plaće i penzije
Dobra vijest je da neće biti većih padova plaća. Loša je da neće ni rasti, jer za to neće biti ekonomskih uvjeta. Nećemo dovući nova ulaganja, neće biti “supstance” koja će omogućavati rast plaća. Mali broj profesionalaca, posebno onih koji lako mogu otići raditi izvan Hrvatske, a neophodni su, može očekivati i veća primanja.
Mirovinski sustav će svo vrijeme biti pred raspadom. Mi jednostavno nemamo i nećemo imati par stotina tisuća novih radnika. Odnos radnika i umirovljenika dobro ako bude 1:1; ako do 2025. ne bude više onih u penziji nego onih koji rade. Vlast neće smanjivati mirovine, ali će “zaboraviti” da i dalje postoje inflacija, 2-3% godišnje. Uz mali rast obično u predizbornoj godini, očekujte za 10 godina realno 20% niže mirovine nego što su danas.
Politika i stranke
Cijelo, ali cijelo vrijeme SDP i HDZ će se izmjenjivati na vlasti. I neće napraviti niti jednu, baš niti jednu ključnu reformu. Jer, ključna reforma je reforma javnog sektora, a obje stranke žive od tog sektora. Cijela paradigma hrvatske politike i posebno dvije velike stranke (jer u onima manjima imate debelo manje šanse nešto dobiti) je stvaranje stranačke vojske na račun zapošljavanja “svojih” ljudi.
Kada u nekoj siromašnoj županiji date nekome 8-9.000 kn, koliko ima prosječan VSS, vi doslovno dobivate stranačkog vojnika – nekoga spremnog da lijepi plakate, da podrži stranačkog čelnika, da ustane u četiri ujutro ako treba, da pozove cijelu rodbinu kako bi podržali kandidata njegove stranke! I što je taj kadar manje sposoban, manje pametan, manje radišan i manje može očekivati neku karijeru u realnom sektoru – to će biti bolji stranački vojnik. To će biti zahvalniji stranačkom vodstvu koje mu je dalo nezasluženi položaj.
I zato neće biti nikakve reforme lokalne samouprave – svako ukidanje općine, grada, županije, uništilo bi cijelu paradigmu uhljebničke politike koja se već četvrt stoljeća gradi u Hrvatskoj. Štoviše, kako više nema toliko državnih firmi, primjećuje se jačanje raznih komunalnih i sličnih društava, sve kako bi se zapošljavali podobni u javnom sektoru. Makar to naravno uništava realni sektor, ali naša visoka politika realni sektor uzima kao nužno zlo – niti je tko radio u njemu, niti ga vole, a niti ga u biti žele. Pravi realni sektor je neovisan o politici, a u Hrvatskoj politika, u staroj tradiciji Saveza komunista Hrvatske, želi biti alfa i omega. Želi upravljati i nadgledati cijelo društvo.
Drug Tito će se vratiti
Ukratko, ako se hitno ne krene u snažne reforme Hrvatska za 10 godina će biti tužna zemlja sezonskih poslova i velikog javnog sektora, zemlja gdje će na jednoj strani biti par stotina tisuća uhljebljenih, a s druge tužni, siromašni i frustrirani ljudi. Bit ćemo kao država pustiji nego sada, s većim socijalnim razlikama i bez perspektive, osim odlaska preko granice u potrazi za poslom.
A ništa, baš ništa ne govori da će se u reforme krenuti.
E, da i još jedan detalj – godine 2025. će isteći drugi predsjednički mandat Kolinde Grabar Kitarović. Novi, socijal-demokratski predsjednik Republike Hrvatske vratit će bistu druga Tita na Pantovčak. Priča o Titu, partizanima, ustašama i Drugom svjetskom ratu bit će aktualna i u toj budućoj Hrvatskoj.
Ako ne vjerujete u gore napisano – snimite ovaj tekst i postavite alarm na satu na travanj 2025. I neka vam je sa srećom, kako i gdje brodimo – trebat će vam!
Jako dobar tekst. Razmišljaju li građani RH o ovome?