Trebaju li nastavnici imati fakultet: Zašto ministar obrazovanja želi još manje obrazovanja?

(Jutarnji list) Ne mogu shvatiti zašto bi nastavnik matematike u osnovnoj školi morao završiti diplomski studij matematike. To mi se čini previše za razinu matematike koja je potrebna za osnovnu školu. Ovdje je ključno kroz pedagoške kompetencije naučiti kako sve to predstaviti i na prihvatljiv i zabavan način objasniti djeci. Smatram da se to također može za tri godine studija – izjavio je ministar znanosti, obazovanja i sporta Vedran Mornar.

U prošlotjednom razgovoru za Jutarnji Mornar je dao do znanja kako je za dio predmeta u osnovnoj školi sklon izvedbu prepustiti kadru s preddiplomskim studijem.

Preporuka Vijeća

Dekani fakulteta ne slažu se s ministrovim stavom. Nismo, kažu, sada izašli iz Drugog svjetskog rata pa da nam tečajci budu učitelji i nastavnici.

– Možda je ministar imao dobru namjeru, no to nikako ne bi bilo dobro rješenje – tvrdi Ivan Prskalo, dekan Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, i podsjeća da je Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, kojemu je svojedobno bio predsjednik sadašnji ministar, o ovoj temi zauzelo jasan stav: da bi netko ušao u školski sustav, mora imati petogodišnje visoko obrazovanje.

Visoka razina kadra

– I moj je stav da bez petogodišnjeg visokog obrazovanja nema razgovora. Imamo toliko visokoobrazovanog kadra da bi to uistinu bila velika šteta ne iskoristiti. Ako je sustav deficitaran kad je riječ o nastavnicim matematike, fizike i nekih drugih predmeta, nije rješenje da ga dodatno osiromašimo – smatra Prskalo po čijem mišljenju samo kvalitetan visokoobrazovani kadar, koji je kroz petogodišnje obrazovanje dobio pedagoško-psihološke, metodičke i stručne temelje, može biti kvalitetan za poučavanje djece.

– Zato nam djeca i ne vole matematiku jer se ovaj problem ne rješava, pa se škole popunjavaju nestručnim kadrom – kaže dekan, tvrdeći da je apsolutno otvoren za suradnju s nastavničkim fakultetima poput prirodoslovno-matematičkog. Sklon je čak vratiti se nekadašnjem modelu studija uz pojačane predmete kako bi se premostio problem deficitarnosti nastavnika matematike u školama.

Sve, kaže, samo da se zadrži visoka razina nastavnog kadra u školama.

S njim se slaže i prodekanica za nastavu PMF-a i metodičarka nastave matematike Aleksandra Čižmešija.

– Nastavnički posao u osnovnoj školi vrlo je zahtjevan posao koji ne obuhvaća samo matematička stručna znanja nego i metodička, uz sve ostale kompetencije kao što su psihologija, pedagogija, didaktika i još jako, jako puno toga. A za to tri godine naprosto nisu dovoljne – smatra prodekanica.

Pretpostavlja da je ministar referirao na matematičku stručnu komponentu nastavničkog studija. Tu, smatra A. Čižmešija, ima prostora za raspravu.

Moglo bi se, na primjer, vidjeti što je to od matematičkih stručnih sadržaja nužno dovoljno budućem nastavniku matematike u osnovnoj školi i treba li razdvojiti studije za poučavanje matematike u osnovnoj školi od studija za poučavanje matematika u gimnazijama, sugerira prodekanica i zaključuje da u Europi postoje razni modeli, no to je predmet stručne rasprave i obrazovne politike koju Hrvatska očito tek mora donijeti.

Potreba za stručnjakom

Podsjeća da u širinu znanja koju mora imati nastavnik matematike ulazi i ona kako raditi s djecom s posebnim potrebama. Za sve to, tvrdi, treba pet godina studija.

Sindikati godinama upozoravaju na problem: učitelji i nastavnici su među najobrazovanijim kadrom u javnome sektoru, a imaju najniže plaće. Zašto bi visokookvalificirani nastavnik matematike radio potplaćen u školi?

Da je sve veća potreba za nastavnicima “tvrdih” predmeta, potvrđuje niz natječaja koje osnovne škole ni nakon početka nove školske godine nisu uspjele zatvoriti.

Od siječnja ove godine osnovne škole po Hrvatskoj, posebice na otocima i u manjim, neprivlačnim sredinama, ali sve češće i u velikim gradovima redaju natječaj za natječajem u potrazi za nastavnicima matematike, fizike, informatike…

– Problem s učiteljem matematike nismo uspjeli riješiti pet godina. Sada se nadam da smo napokon pred rješenjem – kaže Željka Zubović, ravnateljica Osnovne škole Jurja Dalmatinca na Pagu.

U nedostatku predmetnog nastavnika uzimali su učitelje razredne nastave ili, na kraće vrijeme, inženjera elektrotehnike. Trenutačno imaju potrebu za dva nastavnika matematike, jednog na puno, drugog na nepuno radno vrijeme.

Što u školama kažu, kakav kadar ih zadovoljava kada je matematika u pitanju?

– Želimo stručnoga, jer struka je struka, spoj matematičkog i metodičkog znanja. Treba nam pravi nastavnik matematike – kaže ravnateljica Ž. Zubović.

Godišnja produkcija

S njom se slaže i Mladen Bolf, ravnatelj Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića u Delnicama, koji također ima problem s popunjavanjem radnog mjesta nastavnika matematike. Lani im je umrla profesorica matematike, naslijedila ju je nova profesorica koja je na porodiljnom i sada su jedva uspjeli naći zamjenu. I to u Istri.

– Cijelo vrijeme, unatoč ovome problemu, matematiku nam predaje stručno osoblje s diplomskim studijem matematike – kaže ravnatelj Bolf, čiji je dojam da je diplomski studij ipak najkvalitetnije rješenje.

Prema podacima sindikata, matematiku i fiziku u školama predaje oko 10 posto nestručnoga kadra.

PMF na godišnjoj razini producira pedesetak nastavnika matematike, dok, primjerice, Učiteljski fakultet u Zagrebu, Petrinji i Čakovcu zajedno s odgajateljima godišnje producira oko 400 nastavnika.

Na Sveučilištu apeliraju na jasan uvid u potrebe tržišta rada prema kojemu bi mogli kreirati upisnu politiku u nastavničke smjerove.

Problem je PMF-a, koji ove godine prima oko 800 brucoša na sve odsjeke (matematički, fizički, geološki, biološki i kemijski), da ne mogu primiti više studenata na nastavničke smjerove jer im za to treba još ljudi.

UZNEMIRUJUĆA IZJAVA U INTERVJUU Što je točno rekao ministar Mornar?

‘Ne mogu shvatiti zašto bi natavnik matematike u osnovnoj školi morao završiti diplomski studij matematike. To mi se čini previše za razinu koja je potreba za osnovnu školu. Ovdje je ključno kroz pedagoške kompetencije naučiti kako sve to predstaviti i na prihvatljiv i zabavan način objasniti djeci. Smatram da se to također može za tri godine studija’, izjavio je ministar Mornar u intervju za subotnji broj Jutarnjeg lista i time uznemirio roditelje koji, logično, žele da njihovu djece podučavaju najbolji ljudi, ali i akademsku zajednicu, dekane hrvatsku fakulteta i brojne stručnjake koji smatraju da bi društvo moralo inzistirati na najvišoj mogućoj kvaliteti nastavnog kadra.

24 Comments

  1. Da bi netko nešto rekao, kazao, pripovijedao o nečemu, vjerojatno mora poznavati to isto!
    Ne bih se štel mešati!

  2. Nihil novi sub Sole!
    Glupost je, jednostavno, neuništiva!
    Imamo vrhunske lijenčike koji bježe glavom bez obzira, a na operacijama asistiraju čistačice! Imamo fantastične mlade ljude, obrazovane, stručne, po školama, a ravnatelji OŠ s tečajem i stranačkom iskaznicom! Imamo ministarstvo obrazovanja u kom su korjenje pustili likovi bez dana staža u sustavu; ministarstvo iz kog stižu poruke kako nastavnici ne bi trebali imati sveučilišne diplome.
    Je li ovo sve uvod u novo, ne zna se više koje po redu, prolongiranje priučenim ravnateljima u OŠ, ili je posrijedi, jednostavno, neznanje i diletantizam?

    1. bolje da ti mladi i stručni rade u nastavi , bit će veća korist. ravnateljstvo jednostavno treba ukinuti i dati nekome dodatak na vođenje škole. ravnatelji se ionako veći dio dana dosađuju i za njih nema posla za 8 sati.

    2. I da dodam imamo tone papira za ispunjavanje, i kurikulume i građanske i statistike ove i one i zapisnika, tabela i tko zna čega bezbroj – pola vremena radnog bi trebalo utrošit na papirologiju, a učenici? E, ovako radimo i sastančimo do u besvijest, ali se i dalje priča kako učitelji, nastavnici ne rade, okrutni su, strogi i tko zna kakvi. A da se i učenici i roditelji prime posla? Čast nekima na koje se ovo ne odnosi!

      1. Zapravo, možda je istina da za biti nastavnik ne treba fakultet. Dovoljna je birotehnička srednja.

  3. Naravno da ne treaju imati pet godina, vec je dovoljno tri za osnovnu skolu, ima pravo ministar. Fakulteti su se digli jer to znaci manje novaca u njihovim blagajnama.
    Bilo bi mnogo lakse i studentima i njihovim roditeljima kad bi nakon tri godine studije oni mogli raditi u osnovnoj skoli. To su velike ustede za kucni budzet ali i veliki gubitci za fakultete.

    1. Možda bi zbilja još više uštedjeli ako bi za predavanje u školi bilo dovoljno završiti birotehničku školu. Zamisli tek *te* uštede!

      Ali sad ozbiljno: po svim zapadnim iskustvima, najbolje rezultate u obrazovanju imaju one zemlje u kojima su nastavnički studiji *identični* nenastavničkim (na PMF-u je to “znanstveni” odnosno “inženjerski”), osim što se dodaju PePsiji. Dakle, da, u tim zemljama da bi bio nastavnik moraš znati *više* nego znanstvenik (odnosno, jednako kao znanstvenik, plus PePsi). S tim da, naravno, kod njih PePsi nije lakrdija kao kod nas.

      1. A brzi tečaj? Kolika bi tek tada bila ušteda.
        Ukoliko više znamo, utoliko smo veća smetnja.

  4. Ma dajte ljudi, pa uozbiljimo se. Nije osnovna skola neki bauk. Uce se osnove i nema potrebe da se ljudi uce neko vise znanje. Trebaju znati osnove predmeta plus pedagoske kompetencije.
    Da, ustedili bi i roditelji i studenti na vremenu i novacu a fakulteti bi izgubili novac. Zato se i opiru.
    Isto tako bi trebalo zatvoriti vecinu fakulteta i visih skola koje su dovele do hiperinflacije visko skolovanog kadra koji automastski smanjuje cijenu rada samom sebi jer ga ima previse i stvara veliku nekvalitetu u sustavu jer je naprosto statisticki nemoguce da ima 20% kvalitetnih visoko skolovanih ljudi.
    Kad se to sve zbroj zajedno dobivamo kaos.

    1. Koja hiperinflacija? U Hrvatskoj 10% ljudi ima diplomu. U Evropi je prosjek 20-30%.

    2. Neki dan u zbornici zapazim neki stari, prašnjavi ljetopis škole. Uzmem ga u ruke, i nađem tako neke zanimljive podatke. Recimo, kako je nakon rata ( Drugog ) sve do jedan nastavnik imao SSS. Listajući prema novijim datumima, dođoh do 60. – ih godina – ima ih s SSS, dobar dio s VŠS, jedan ili nijedan s VSS. Osamdesetih nesta onih s SSS, većina je bila s VŠS, a našlo se i onih s VSS. Danas nas, pak, većina ima VSS, tu i tamo neki s VŠS.
      Zaključak?
      Što se hoće reći ovim člankom? Živimo li mi 21. stoljeće, ili se vraćamo po obrazovnoj strukturi ljudi u školstvu u 45.? Budući da u nas ima čitava armija onih u čijim glavama Drugi svjetski rat još traje, odgovor se nameće sam od sebe!
      Kakve su to uopće teme za raspravljati – trebaju li profesori biti što obrazovaniji ili ne? Već sama činjenica da se o tom uopće raspravlja pokazuje na kakvom smo dnu.
      Kako takve budalaste ideje završavaju, imali smo prilike vidjeti uvođenjem onog nebuloznog studija razredne nastave s ” pojačanim predmetom “! Potom su ti akademici s ” pojačanim predmetom ” zauzimali mjesta profesorima u predmetnoj nastavi. Zar je u interesu djece da ih podučava priučeni kadar?
      Nije li već dovoljan atak na zdrav razum činjenica da ravnatelj OŠ može biti osoba bez sveučilišne diplome, nego travestiju treba upotpuniti na ovaj način?
      Pričate o uštedama?
      Svaka iole normalna država ( u kakvoj mi ne živimo ) zna da se na svemu može štedjeti, ali na obrazovanju i zdravlju građana se ne štedi! Studenti bi sasvim pristojno uštedili i da se pokrenu i studij završe za 6 godina, a ne za deset.
      Kažete – trebalo bi zatvoriti većinu fakulteta koji su doveli do hiperinflacije VSS?!
      O toj ” hiperinflaciji ” Vam je odlično replicirao kolega Poe. Ja se pak pitam – zalažete li se Vi za povratak u srednji vijek? Usto, recite – tko bi školovao ljude za predavanje u gimnazijama, ako biste Vi zatvorili većinu fakulteta? Ili je to samo međufaza do uvođenja priučenog kadra i u gimnazije?
      Isto tako, kažete – VSS kadra ima previše i stvara veliku nekvalitetu u sustavu? To prvi puta čujem, a naslušao sam se do sada svega.
      U školstvu treba odvojiti žito od kukolja, šupirati VŠS ravnatelje, s njima još i ove s pojačanim predmetima, pustiti mlađi visokoškolovani kadar, a prije svega raščistiti ovu kloaku u ministarstvu, pa da vidite kako će sustav profunkcionirati.
      Usto, postaviti roditelje i učenike na mjesto, reformirati sustav pedagoških mjera, za vjeke vjekova naglavačke izbaciti politiku iz šk. odbora. To je reforma, a ne kurikulum i slične floskule!
      Zašto je ministar izišao s ovom bedastoćom za matematiku? Zato jer je stanje s matematičarima i fizičarima u školstvu očajno, ta nastava je jako često nestručno zastupljena!
      Kako se to rješava?
      jednostavno – škole treba učiniti privlačnima za te ljude. Kako ih učiniti takvima? Ulaganjem, podizanjem uloge profesora u društvu, adekvatnim plaćama! Budući da ova Vlada to evidentno nije u stanju, ne zna, ne može, nije je briga, onda je lakše povećati udio stručne zastupljenosti u nastavi matematike i fizike tako da se do krajnosti sruše kriteriji u školama, da se dopusti ovom kadru da predaje.
      No pasaran!

      1. „Kako takve budalaste ideje završavaju, imali smo prilike vidjeti uvođenjem onog nebuloznog studija razredne nastave s ” pojačanim predmetom “! Potom su ti akademici s ” pojačanim predmetom ” zauzimali mjesta profesorima u predmetnoj nastavi. Zar je u interesu djece da ih podučava priučeni kadar?“

        Kolega, niste u pravu!
        Tu famoznu rečenicu o „zauzimanju mjesta“ predvodi Filozofski fakultet kojemu su učiteljski fakulteti trn u oku jer se od tog silnog kadra kojeg FF proizvodi na godišnjoj bazi ne može nitko zaposliti….recite, koliko profesora njemačkog jezika završi FF i ode raditi u npr. osnovnoj školi? … Ne znate. Ne zna ni FF, ali, eto, njima se „krade posao“. Ah, jadni.
        Dok namirimo tih…recimo 30 profesora njem. jez., u Zagrebu, Rijeci i Osijeku, recite mi: tko će predavati u Gunji, Svibovcu, Novigradu Podravskom ili na otoku?
        Ne znate?

        Konobari i kuhari.

        Eto, barem njima ne krademo posao. Zavod za zapošljavanje će vam biti zahvalan.

        Pošto su kolege s učiteljskim fakultetom takvi paraziti na grbači našeg osnovnoškolskog sustava, idemo ih sve streljati – Vlada će vam biti zahvalna, njima je ionako u interesu da je narod što gluplji. Ok, sad smo napravili mjesta za sve stručnjake s „finih“ fakulteta. Realno, to je Filozofski, PMF i Kineziologija, par inženjera s ostalih fakulteta s „položenim“ brzim tečajem psihologije i pedagogije.
        Gdje oni svi rade? U Zagrebu.
        Što je s ostatkom RH? Nitko ne zna. Govorite o 21. st.,ali s ovakvim načinom razmišljanja sva hrvatska sela bi unazadili ne samo do ’45. nego i ranije, jer njima ne bi dolazili ni inženjeri rudarstva, nego bi debelom većinom im predavali SSS. Nekima i jesu, čak do 2000.! Ali Vi u to ne vjerujete, kao što ni Vlada ne vjeruje da postoji život izvan Zagreba.

        Pogledajmo koji je odnos prema nastavi na tim fakultetima: učiteljski ima praksu od prve godine, s time da na svim metodikama morate proći jedan individualni sat i jedan „javni“ gdje vam dolazi vaš profesor i čitava vaša grupa. Na zadnjoj godini jedan dan u tjednu provodite u nastavi s određenim brojem sati koje morate samostalno odraditi (s pripremama i konzultacijama). Na Filozofskom na jednoj godini odradite službeno dva sata (brojkom: 2). Od toga zapravo odradite javni sat, a individualni vam učitelji u školama potpišu samo da im ne dolazite.

        Da je jedan matematičar s PMF-a vrhunski poznavatelj matematike je neosporno, ali da li to znači da je ta osoba sposobna ući u nastavu na osnovnoškolskoj razini? Evo Vam primjer: kolegice s „nižeg“ fakulteta su pravovremeno uočile problem s jednim učenikom, obavijestile roditelje i pedagoške službe, provelo se testiranje i otkrivena je diskalkulija. Uz suradnju vanjskih stručnjaka i roditelja, malcu se nastava prilagodila i on je dobro napredovao sve do 5. raz. Svi kolege iz predmetne nastave su na vrijeme obaviješteni o slučaju. Kolegica s „finog“ fakulteta je u pola godine unazadila sav dotadašnji trud na način da je dijete ignorirala jer ona nije obrazovana da se bavi takvim problemima.

        U 4-5 škola u okolini gdje mi je poznat kadar, škola s najmanje „mrzitelja“ matematike (prema unutarškolskim anketama) je škola gdje predaje kolegica s „nižim“ fakultetom. Ne zato jer ona manje zna matematiku pa se kod nje manje računa, nego zato jer ima bolji pedagoško-psihološki pristup. I na natjecanjima ne postiže lošije rezultate od „obrazovanijih i stručnijih“ kolega.

        U istim tim školama, u prosjeku kolege s „finim“ fakultetima su manje zainteresirani za suradnju bilo kakve vrste, manje je vjerojatno da će inicirati bilo kakvo pitanje vezano uz problematiku s pedagoške ili psihološke strane, više su otporni za bilo kakve inovacije u izvođenju nastave i/ili za prilagodbu kod specifičnih slučajeva koji se povremeno pojavljuju u nekoj okolini i sl. Ne govorim sada o kolegama koji su“davnih dana“ završili te fakultete, još dok nismo uvezli ove razno-razne američke fore i inovacije, već „mlađi visokoškolovani kadar“ o kojem kolega Žukov ima tako visoko mišljenje i koji je sad nedavno učio, uz sve blagodati tog famoznog 21. st. (u kojem zapravo nismo).

        Da se razumijemo: ne tvrdim da su SVI profesori takvi, niti da nema divnih i kvalitetnih profesora, ali takvi rijetko ili nikad završe u nekoj seoskoj školi.

        Da su Hrvati primitivci potvrđuje činjenica da si i danas, nakon toliko problema koje proživljavamo, i dalje najradije prebrojavamo krvna zrnca po svim osnovama, pa tako i po tome tko je završio niži ili viši fakultet. Svaka čast svakom zanimanju, ali ja bih radije da mi djecu obrazuje milijun učitelja razredne nastave s pojačanim predmetom, nego jedan jedini konobar!

        1. Dragi kolega, znam jednog susjeda koji je imao pet iz matematike u osnovnoj mogao bi on predavati matematiku…pedagoško-psihološki pristup ima u genima. Šalu na stranu Vi ste završili razrednu nastavu što znači da predajete od 1 do 4 razreda, prof. matematike predaje matematiku od 5 do 8 razreda u osnovnoj školi. Prof. matematike ne može po zakonu predavat u razrednoj nastavi kao što ni Vi ne možete matematiku od 5 do 8 razreda. U čemu je problem?

          1. Poštovanje.
            Magistar sam edukacije fizike iz Splita.
            Zašto prvostupnik ne bih trebao predavati fiziku ikoje kompetencije ima magistar edukacije fizike.
            Na preddiplomskom studiju fizike nisam odslušao NITI JEDAN pedagoški predmet.
            Na Diplomskom studiju redom>
            1. Povijest fizike
            2. Didaktika
            3. Psihologija odgoja i obrazovanja 1
            4. Povijest moderne fizike
            5. Pedagogija
            6. Stručno-pedagoška praksa
            7. Psihologija odgoja i obrazovanja 2
            8. Primjena statistike u istraživanju obrazovanja
            9. Metodika nastave fizike 1
            10. Pozitivna psihologija
            11. Metodologija istraživanja u obrazovanju
            12. Sociologija odgoja i obrazovanja
            13. Metodika nastave fizike 2
            14. Upravljanje razredom
            15. Kineziološka aktivnost, fitness i zdravlje
            16. Uvod u sustave e-učenja
            17. Napredni modeli nastave
            18. Pedagogija slobodnog vremena
            19. Seminar iz metodike fizike s nastavnom praksom
            20. Metodika nastave fizike 3
            21. Poučavanje učenika s posebnim potrebama

            Mislite li da dobar fizičar s PMF-a se nece snaci u nastavi?
            Prvostupnik je spreman za rad u nastavi?

        2. Uvaženi / a Amusede!
          Eto, uza sve te pedagogije, didaktike, metodike, prakse, seminare koji se tako harno prakticiraju na Učiteljskom fakultetu, Vi ste i opet promašili metu. Odnosno, replicirate na nešto što ja uopće nisam napisao. Moj post je malo poviše, pa se možete i sami uvjeriti!
          Gdje sam ja to uopće spominjao Učiteljski fakultet? Gdje ste iščitali kako sam pisao o višim i nižim studijima? Gdje sam koga nazvao parazitom?
          Nadalje, eto ću Vam reći i ovo – spominjali ste male sredine i otoke. Znate, ja Vam ovo pišem upravo na jednom otoku, nekih 650 km od metropole. Dakle – ne vodim salonske rasprave iz neke zagrebačke škole, već Vam pišem iz iskustva rada u maloj školi, gdje sam se nagledao sve bijede i jada hrvatske prosvjete, kadrovske, ljudske, materijalne, ravnateljske, i ine! Kontaktirajući s kolegama diljem zemlje, znam kako je tako manje – više svuda, a, vjerujte, u većim je gradovima još gore!
          Zato i kažem – reforma školstva koja se bazira na reformi kurikuluma i načina poučavanja je idiotarija nevrijedna ozbiljne rasprave.
          Ponovit ću, ne znam ni sam po koji puta – reforma pedagoških mjera, vraćanje digniteta struci, hitna ulaganja u ovaj devastirani sustav, izbacivanje politike iz šk. odbora, definiranje kriterija koje treba zadovoljiti da bi se došlo do ministarstva, uvođenje civiliziranih uvjeta za ravnatelje, koji podrazumijevaju VSS, strani jezik, informatičku pismenost, sposobnost upravljanja ljudskim potencijalima, omogućavanja max. dva mandata – to je reforma. To je, bolje rečeno, tek početak, ali kuća se gradi od temelja! To je temelj!
          Da se vratim na temu – ja nisam namjeravao reći ništa loše o Učiteljskom fakultetu, ni kolegama iz razredne nastave. Dapače – svjestan sam da je u razrednoj nastavi teže raditi nego s većim uzrastom, i poštujem to. Namjeravao sam reći, međutim, to da se mora znati tko što može, a tko što ne može. Nema razloga da se itko poradi toga vrijeđa, ili zamjera.
          Kako Vam reče Matiša – ja kao VSS, prof. povijesti, ne mogu raditi u razrednoj nastavi. Kako, dakle, kolege iz razredne nastave s pojačanim predmetom mogu raditi u predmetnoj nastavi? Što je to uopće studij razredne nastave s pojačanim predmetom?
          Ja ću Vam reći što je to – to nije ništa!
          Poštujem studij razredne nastave, i tko ga je završio, ima da prosvjetljuje persone do 4. razreda. Točka, nema dalje!
          Tko je želio studirati, recimo, engleski jezik, ima da upiše atudij anglistike, a ne razrednu s pojačanim engleskim! Evo Vam i zašto – svi koji su unatrag desetak godina studirali u Zadru, na FF, i studirali povijest, znaju što je značilo položiti ispit iz Opće povijesti srednjeg vijeka kod prof. dr. Granića. To je bio kolegij s prve godine, ali tko ga je položio, to je bilo kao da je diplomirao! Trebalo je iščitati nekih 1000 stranica literature, pa proučiti, pa pripremiti, uza sve ostale uvjete. Paralelno s tim, kolegice iz razredne nastave taj ispit su pripremale iz skriptirane skripte od nekih 30 – ak stranica rukom pisanih! I sad će netko reći da one s pojačanim studijem povijesti trebaju ravnopravno konkurirati na natječaju sa mnom? Uza sav rizik da me smatrate prepotentnim, reći su – ne, nikako! A, pravno gledano, ako se na natječaj javimo ja i takva kolegica, ja nemam nikakvu prednost, ravnatelj može uzeti koga hoće, uz suglasnost šk. odbora!
          Tako, budite uvjereni kako jako dobro znam što pišem, kad Vam pišem kako takav kadar zauzima mjesta profesorima, i to čak i po seoskim školama, i na otocima.
          Osobno smatram kako bi na fakultetima još više trebalo inzistirati na onome što smatramo znanjem, na baratanju materijom, na poznavanju činjenica i fakata, a ne na nekakvim praksama i piskaranju priprema. Fakulteti ne spremaju ljude samo za osnovne škole, već i za gimnazije, institute, zavode, znanstveni rad. Profesor mora biti potkovan u svom predmetu, a to zna li napisati ovakvu ili onakvu pripremu apsolutno je irelevantno! Kao i pripreme same! To je ministar propisno ubo, kad je rekao – te besmislice valja ukinuti!
          A da su Hrvati primitivni, tu se slažemo! Naime, da nismo primitivni, ja ne bih morao dokazivati zašto je voda mokra, odnosno, zašto u školama treba biti najobrazovaniji kadar. U ravnateljskim uredima napose!
          Eto, tako!
          Sad možete replicirati, sa zadovoljstvom ću odgovoriti!

          1. Upravo tako!
            Potpisujem, sve do riječi!

            Vi dobro poznajete školu za razliku od partijanera koji će zaposliti još ponekog pomoćnika i “zbaviti” neku svoju osobnu korist.

    3. Poštovanje.
      Magistar sam edukacije fizike iz Splita.
      Zašto prvostupnik ne bih trebao predavati fiziku ikoje kompetencije ima magistar edukacije fizike.
      Na preddiplomskom studiju fizike nisam odslušao NITI JEDAN pedagoški predmet.
      Na Diplomskom studiju redom>
      1. Povijest fizike
      2. Didaktika
      3. Psihologija odgoja i obrazovanja 1
      4. Povijest moderne fizike
      5. Pedagogija
      6. Stručno-pedagoška praksa
      7. Psihologija odgoja i obrazovanja 2
      8. Primjena statistike u istraživanju obrazovanja
      9. Metodika nastave fizike 1
      10. Pozitivna psihologija
      11. Metodologija istraživanja u obrazovanju
      12. Sociologija odgoja i obrazovanja
      13. Metodika nastave fizike 2
      14. Upravljanje razredom
      15. Kineziološka aktivnost, fitness i zdravlje
      16. Uvod u sustave e-učenja
      17. Napredni modeli nastave
      18. Pedagogija slobodnog vremena
      19. Seminar iz metodike fizike s nastavnom praksom
      20. Metodika nastave fizike 3
      21. Poučavanje učenika s posebnim potrebamaMislite li da dobar fizičar s PMF-a se nece snaci u nastavi?
      Prvostupnik je spreman za rad u nastavi?

      1. Kolega spremni ste! Pitam se da li je kolega sa razrednom nastavom i pojačanim “NEČIM” pročitao vaših dvadesetak navedenih ispita i zašto to “NEČIM” ne može biti ravnopravno sa konkretnim.

  5. U prvom mjesecu 2014. godine bilo je 18,4% visoko obrazovanih građana u RH. Vjerujem da ih je trenutno još i više. U tom pogledu konkretne brojke nezaposlenih visoko obrazovnih ljudi i upisnih kvota na fakultetu ove šk.godine:
    Predmeti Upisne kvote na fakultetima

    Hrvatski jezik 305
    Likovna kultura 67
    Glazbena kultura 59
    Engleski jezik 250
    Matematika 545
    Biologija 164
    Kemija 182
    Fizika 211
    Geografija 53
    Povijest 366
    Tehnička kultura – nema podataka
    Tzk 460
    Vjeronauk 40
    Informatika 580
    Njemački jezik 217
    Učiteljski studij 343
    Učiteljski studij s engleskim 50
    Učiteljski studij s njemačkim 20
    3912

    Nezaposlenih u obrazovanju u sječnju 2014. 6887 od toga novoprijavljeni 1342

    Mislim da ove brojke potvrduju ono sto zelim reci.
    Slazem se da treba reformirati pedagoske mjere.
    Sto se tice uciteljskih placa tesko da ce one rasti, no ono sto se moze je podici uciteljsku profesiju u ocima javnosti. To bi se moglo uciniti tako da se smanji broj faulteta i da se dode do toga da fakultet ne moze zavrsiti bilo tko, vec samo jedna ozbiljna i kvalitetna osoba. Trenutno ima mnogo faulteta i to dovodi do situacije da svatko moze biti visokoobrazovan. Samim time pada kvaliteta visoko obrazovnog kadra, ti kadrovi vecinom preko politike ulaze u sustav, sustavu opada kvaliteta, javnost je nezadovljna uslugom i pocinje hajka na ono sto se percipira kao problem.
    Drugo, ministarstvo treba biti uz ucitelje i nastavnike, te probleme rijesavati unutar sistema a ne preko medija. Vec godina ministarstvo salje negativnu sliku o skoli i nastavnicima i tako podupire hajku na ucitelje. Cini mi se da novi ministar ide u drugom smjeru, vidjet cemo.

    1. nema šanse da se stanje u obrazovanju popravi ako se ne dignu plaće. na učiteljske fakultete se upisuje treća klasa gimnazijalaca. prva i druga klasa odlazi na fakultete poslije kojih će naći bolje plaćeni posao. bez kvalitetnog učitelja nema kvalitetnog obrazovanja. ne može se nedostatak učitelja matematike i stranih jezika riješiti time da se smanje kriteriji za zapošljavanje. zašto ne rastu plaće u obrazovanju?
      1. amerikanizacija školstva je sinonim za zaglupljivanje mlađih naraštaja a sve s ciljem da im se prodaje skupa voda iz boca umjesto da koriste vodu iz pipe.(karikirano naravno) dakle cilj nije obrazovati nego zatupiti. djeca moraju naučiti čitati da mogu pročitati reklame za razne proizvode koji im ne trebaju. no ne smije se ni po koju cijenu dozvoliti kritičko mišljenje. da bi se taj cilj postigao i učitelji trebaju biti zatupljeni a to će se najlakše postići negativnom selekcijom kadrova. najbolji recept za negativnu selekciju je potplaćenost.
      2. za obrazovanje se troše milijarde a ciljevi ljudi koji upravljaju obrazovanjem je što više od tih novaca izvući za sebe. to se ne može ako učitelji imaju veće plaće ali se može ako se ulaže u obnovu zgrada koje nam trebaju ili ne trebaju, u nabavku e dnevnika, pametnih ploča,zastarjelih kompjutera, novih besramno skupih udžbenika, organiziranje preskupih ekskurzija i slično. oni će reči da se izdvajanja za obrazovanje povećavaju ali će itovremeno prešutjeti da mnogi učitelji žive na granici siromaštva.
      3. da bi postigli prethodno navedene ciljeve nužno je to garnirati propisima koji će onemogučiti i rijekte kvalitetne učitelje koji su iz entuzijazma zalutali u obrazovanje da učine što više. tako će donijeti pravilnik o pedagoškim mjerama koje će onemogučiti bilo kakvo discipliniranje najgorih učenika. onemogučit će i njihovo udaljavanje s nastave. neće se dozvoliti homogeniziranje grupa što je preduvjet veće efikasnosti u nastavi. omogučiti će pohađanje nastave djeci s posebnim potrebama koja su nekad išla u specijalne škole. itovremeno će se čudit što su nam rezultati na pisa testu loši. donijet će pravilnik koji će dozvoliti da broj učenika u razredu opet bude preko trideset. donijeti će zakon o udžbenicima koji će de facto legalizirati korupciju, pravilnike koji će roditeljima omogućiti da maltretiraju učitelje koji neće njihovoj djeci pokloniti ocjenu. sve će napraviti da kvalitetu potjeraju iz sistema.
      problem je jedino u tome što je takav sistem dugoročno neodrživ i urušit će se prije ili kasnije.

  6. Ja i dalje ne mogu pronaći gdje je to ministar spomenuo da nastavnici matematike u osnovnoj školi ni ne moraju imati fakultet odnosno studij matematike. Nije rekao da bi ljudi sa srednjom školom trebali biti nastavnici matematike. Rekao je da ne moraju imati diplomski studij. Postoji preddiplomski studij koji traje tri godine i koji bi trebao i morao biti tako koncipiran da ti ljudi koji ga završe mogu predavati u osnovnoj školi.Ali i ministar očito živi u oblacima pa ne želi priznati da su kod nas gotovo svi studijski programi katastrofalno loše usklađeni sa zahtjevima Bolonjskog procesa. Samo kod nas je tako da kad završiš 3 godine preddiplomskog bilo kojeg studija, nitko si i ništa!
    A tako to nije zamišljeno u Bolonjskom procesu. Evo kako je zamišljeno: 1. Preddiplomski sveučilišni studij traje u pravilu tri do četiri godine i njegovim se završetkom stječe od 180 do 240 ECTS bodova. Završetkom se stječe akademski naziv sveučilišni prvostupnik (baccalaureus), odnosno sveučilišna prvostupnica (baccalaurea), uz naznaku struke, što kvalificira studenta za specijaliziran, umjetnički ili znanstveni rad. Student nakon ove razine može nastaviti studirati na diplomskom sveučilišnom ili specijalističkom diplomskom stručnom studiju ili ući na tržište rada.*

  7. Ministar inače priča gluposti. Citiram “Budimo realni, što će našim učenicima butanski spojevi” ili “Nemoguće je da se u MIOC upiše 179 učenika koji iz svih predmeta imaju 5 nula. Iz likovnog , matematike, glazbenog itd. To je nemoguće.” Na sjednici sabora , gdje se dvadesetak hrvatskih umnih glava pojavilo da raspravlja o Strtegiji obrzovnja, znanosti i tehnologije u nekom sljedećem razdoblju, koji je pisan u najgorem staljinističkom duhu ( pri čemu nitko nije niti pogledao dokument jer su raspravljali po običaju o draži i paveliću), naš veseli ministar je gledao negdje u plafon i dosađivao se. U svemu je profitirao elektrotehnički faks jer su ga se riješili na godinu dana. Važno je da će i on mijenjati kurikulum. Jer kada i on izbaci pedesetak stranica i cjelina iz matematike svi će imati čiste petice. Svi će naučiti zbrajati do 100 uz pomoć kalkulatora i biti uspješni matematičari. Zadovoljni roditelji, djeca a ministrova stranka zbog uspješnosti opet na vlasti. Kad je naš radosni ministar išao u osnovnu školu imao je 5 sati matematike tjedno i vjerojatno je zbog toga i uspio završiti fakultet. Sada očekuje da će djeca sa 4 sata i smanjenom i nepovezanom matematikom biti uspješnija. Uz to tu su i djeca po prilagođenom programu koja odnose dobar dio vremena. Kao oni će se socijalizirati. A kada vide kako druga djeca lako i brzo ovladaju gradivom, koje dijete po prilagođenom programu ne može ni shvatiti, počinju ometati sat, tako da nitko ne može shvatiti što radi i uči. Promjeniti sustav može samo onaj tko je u sustavu i sa ndaprosječnim IQ-om. Najsloženiji proizvod ljudskog uma je upravo obrazovni sustav.

Comments are closed.

Podijelite ovo

Podijelite ovaj članak sa svojim prijateljima!