Nasilje nad učiteljima: ‘Napala me i pretukla bijesna majka mog učenika’

(Jutarnji list) Vinkovčanka Nevenka Marić jedna je od profesorica s poduljim stažem u prosvjeti, ukupno 39 godina. Danas joj je počeo godišnji odmor, no 62-godišnja prosvjetarka nije mirna, muči ju događaj iz travnja prošle godine.

Pretučena je u školi, pred očima kolega i učenika.

Slučaj je završio na policiji i sudu, a ovih dana stigla je i sudska presuda. Majka učenika pravomoćno je osuđena na uvjetnu zatvorsku kaznu zbog prijetnji i nanošenja tjelesnih ozlijeda. Okončana je i druga parnica zbog nanošenja duševnih boli uslijed prijetnji i tjelesnih ozlijeda. Postignuta je sudska nagodba kojom majka A. K. u roku od 14 dana oštećenoj stranci mora uplatiti iznos od 16 tisuća kuna, potvrđuje nam Vjekoslav Cestar, odvjetnik Nevenke Marić.

Bijeg u zbornicu

U travnju prošle godine u Zdravstvenoj veterinarskoj školi “Dr. Andrija Štampar” majka učenika prijetila je profesorici smrću, a potom je i fizički napala. Srušila ju je, kaže profesorica, triput. Prvi put u hodniku iz kojega je Nevenka Marić pobjegla u zbornicu. Nakon što ju je udarcima po glavi i tijelu oborila na tlo zbornice, profesorica je uspjela pobjeći, no majka ju je opet dohvatila. Udarala ju je, čupala za kosu. Majku, inače korpulentnu i visoku osobu, s krhke je profesorice uspio odgurati pribrani učenik.

Iz novinskih izvještaja otprije nešto više od godinu dana nejasno je tko je zapravo bio krivac. Majka A. K. (49) tvrdila je da ju je napala profesorica, udarila ju šakom u lice, nakon čega je pobjegla. Samo sam se branila – tvrdila je majka, s kojom do zaključenja ovoga broja nismo uspjeli stupiti u kontakt.

– Gotovo je, dobila sam presudu – rekla nam je Nevenka Marić, priznajući da katkad i klišeji poput “pravda je pobijedila” u ovakvim trenucima znaju zvučati utješno. Nevenka Marić, naime, nakon incidenta na radome mjestu nije uzela bolovanje. Vratila se na nastavu nakon dva dana s vidljivim posljedicama udaraca zato što je, kaže, bio travanj, kada je u školi puno nedovršenog posla.

Odvjetnik Vjekoslav Cestar kaže, međutim, da priči ipak nije kraj.

– Kazneni postupak protiv majke A. K. je gotov. Uspjeli smo dokazati da njezina priča ne drži vodu i osporili smo na sudu sve što je rekla, uključujući i izjave svjedoka. No, stvar nije gotova jer se moja stranka ne može naplatiti, kaže odvjetnik. Objašnjava da majka A. K. nije postupila po sudskoj nagodbi i do jučerašnjeg dana nije isplatila iznos.

– Bio sam prisiljen Fini poslati zahtjev za isplatu, no javili su mi da nemaju sredstava na računu. Zbog toga ću danas podnijeti zahtjev kojim će moja stranka uknjižiti založno pravo nad nekretninom gospođe A. K., obiteljskom kućom u Vinkovcima – kaže Vjekoslav Cestar.
Psihološki tretman

Nevenka Marić sve to ne podnosi najbolje. Njezini su problemi dublji. Profesorica je na psihijatrijskom tretmanu i uzima tablete protiv depresije.

– Dok mi je čupala kosu i udarala me, nisam znala gdje ću od sramote. To su gledala djeca. Znala sam da ne smijem uzvratiti udarac jer sam na radnome mjestu, a i bila je jaka, mogla me progutati. Od tada, kad god moram krenuti u školu, zlo mi je, osjećam slabost. Napustila bih posao da mi sin ili suprug rade – kaže nam Nevenka Marić.

Iako je za odvjetnika čitav postupak s profesionalne strane bio rutinski, kaže da je stranci to bilo šokantno iskustvo.

– Prilikom upoznavanja bila je izbezumljena. Puna dojmova, puno je pričala, plakala. I dalje je povremeno rastresena. Nitko joj nije ponudio stručnu pomoć, sama se brine za sebe – kaže odvjetnik.

Nevenka Marić morat će zbog egzistencije obitelji ostati u prosvjeti do mirovine. Činjenica je da ona nakon prošlogodišnjeg travnja svoj posao teško može odrađivati. Da živi i radi u školi, primjerice, u Njemačkoj, profesorica Marić bila bi, naravno, jako dobro zbrinuta i određen period izvan školskoga pogona.

‘Ministre, zaštitite nas prije bombe’

– Niti jedan ministar dosad nije pokazao razumijevanje za otvaranje problematike što s profesorima žrvama nasilja koji nakon traume više nisu sposobni raditi u školi. Ni sindikati tu nisu čisti jer se nikada nismo uspjeli izboriti da to nametnemo kao prioritetno pitanje. Očito je da nam se treba dogoditi prva bomba u školama da bi se netko počeo baviti ovakvim problemima – kaže Željko Stipić, čelnik Školskog sindikata Preporod.

12 Comments

  1. Pa što je napravio ministar na to? Što je napravio drugi ministar, pomoćnik, viši pomoćnik, niži pomoćnik? Ništa? Zašto imamo vjerski odgoj, zašto smo iz, volimo napomenuti, strogih katoličkih obitelji, pravoslavnih ili muslimanskih. Da uvedemo još i građanski odgoj pa etiku, možemo i marksizam… I sve to živahno treba predavati uz slajdove i prezentacije. Dati učenicima autistične testove sa zaokruživanjem bez usmenih ispita. I sve ocijeniti samo izvrsnim ocjenama jer tako želi ravnateljica, savjetnica, viša savjetnica, ministar.

    Nešto se tu izgubilo od obrazovanja, očito.
    A ovo je slika toga svega!
    Do kada će obrazovanje biti u rukama nekompetentnih djelatnika?!

  2. I još nešto zbog čega je u članku “majka A. K. ” kada osoba ima ime i prezime i vjerojatno stoji iza svojih borbenih postupaka? Ime i prezime, molim!

    Koga tu treba zaštititi?

  3. Sjećam se kada je pomoćnica ministra Jovanovića, gospođa Sabina Glasovac, na upit novinara nešto u smislu što nastavnik može u problematičnoj situaciji kada nema nikakvo oružje u rukama, odgovor je bio “iskoristiti sve pedagoške kompetencije koje ima”…

    1. I takva je savjetovala Jovanovića?!
      Bilo bi interesantno vidjeti kakvim pedagoškim kompetencijama bi u sličnoj situaciji baratala Sabina!
      Odakle ih samo dovode u to ministarstvo?

  4. Postoje norme i kodeks ponašanja za zajednicu. Ili bi trebale postojati, to bi trebala znati “liderica u lokalnoj (ženskoj) zajednici” i nekakvoj Komunalnoj zajednici… Sve nekakvi treninzi za zajednice. Skupo, vjerojatno plaćeni.

    Može li se bez pravila prometovati? Ne može.
    Može li se bez pravila i kodeksa u školi? Izgleda može. Kad učenik opsuje nastavnika, onda se pokrivamo po ušima da nitko to ne čuje. Zašto? Kad taj isti ubije, kao što u dnevnom tisku? Što onda radimo?

    Moraju postojati stroga pravila ponašanja, dvije nepisane zadaće – pozvati roditelja jer ne vrši roditeljsku dužnost. Popustljivim odgojem smo tu gdje smo.

  5. Vijesti po portalima:
    1) vrijeđaš policiju (općenito, ne konkretnu osobu) na Facebooku, 200kn kazna + 500 kn sudski troškovi. Riješeno unutar desetak dana.

    2) Konkretna osoba konkretno premlati profesoricu: šutnja od cca. 3 mjeseca po medijima. Povlačenje po sudovima (također višemjesečno) + izvadi si sam 3000kn iz svog džepa za privatnu tužbu i onda se na kraju ne možeš naplatiti.

    Ima tamo neki opskurni pravilnik gdje se nešto natuca o tome kako je ravnatelj dužan djelatniku osigurati uvjete za rad, što uključuje i sigurnost. Primjetili ste da dok je bila mlaćena, u blizini i u zbornici nije bilo ni jednog kolege, od ravnatelja ni “R”… ali evo, sad Agencija ne trči na teren da izvidi što su odgovorni učinili po pitanju zaštite svoje djelatnice. Kako zgodno!

    Najbitnije od svega je da novi Ministar sastanči s biskupima, a za učitelje nema vremena.

  6. Ima tamo neki opskurni pravilnik gdje se nešto natuca o tome kako je ravnatelj dužan djelatniku osigurati uvjete za rad, što uključuje i sigurnost. Primjetili ste da dok je bila mlaćena, u blizini i u zbornici nije bilo ni jednog kolege, od ravnatelja ni “R”… ali evo, sad Agencija ne trči na teren da izvidi što su odgovorni učinili po pitanju zaštite svoje djelatnice. Kako zgodno!”
    Da, upravo to. Postoje brojni pravilnici, ali to sve samo piše.

    “Najbitnije od svega je da novi Ministar sastanči s biskupima, a za učitelje nema vremena.”
    Pa da, u našoj državi su većinom Katolici, naravno da je to prioritet.

    1. “…ali evo, sad Agencija ne trči na teren da izvidi što su odgovorni učinili po pitanju zaštite svoje djelatnice. Kako zgodno!…”
      To ste dobro izjavili no odavde nas ne čuju.
      Nadređeni (mislim iz MZOS i AZZO) se očito boje poduzeti korake koji bi doveli do napretka, njima valjda i odgovara da živimo u strahu.

      1. Ljubim ruke cijenjena gospodo AZOO i MAZOO, biste li se izvukli iz foteljica iz vlastite klimatizirane oaze pa sišli dolje malo vidjeti narod!

        Do sada od dosade nisu. Samo anonimno, tko je još hodio na anonimne tužbe tipa učiteljica nedovoljno živahno ne predaje pa moje izuzetno dijete kojemu ni ja ništa ne smijem reći ništa nije naučilo, a treba mu 5. Biste li bili ljubazni dati mu 5 jer ja to tražim, ako ne izbit ću vam zubeke.

        Jest, do sada od dosade ti viši- i nad- savjetnici nisu se nikada zapitali što oni rade i za koga? Što su oni učinili, imaju li oni nekakvu normu? Liječnike bi trebalo honorirati po uspješnosti operacije, ha pacijent umre, ništa bodova i još nešto nisu odgovorni tako veli njihov najviši koji je u Kanadi to gledao. Učitelji bi očito trebali uzeti lijevak pa sipati znanje, možda što dobiju bodova, da ih ne tuku, da ih ne viču.

        Ali tako nije u Kanadi, ali je kod nas….

  7. Čitajući ovakve članke, čovjeku pada na um ovakvo nekakvo pitanje – kako to da nikad, baš nikad novine ne pišu o tome kako je neki nastavnik ispeglao roditelja?
    Odgovor je prilično prozaičan – zato jer takve mizerije od roditelja uvijek, baš uvijek napadaju tamo gdje znaju da neće pobrati batina – i krajem prošle godine, i evo sad, uvijek nastraji na žene, kolegice pred penzijom, uvijek na osami!
    Na početku članka stoji kako je kolegica pretučena pred očima kolega i učenika?!
    Zar tamo od tih kolega nitko nije dovoljno muško da je obrani?Zar djeca moraju skidati ovu budaletinu s profesorice?
    Istinski, ali baš onako, iskreno mi je drago pročitati kako će joj kuća na bubanj! To treba bez imalo žaljenja šupirati na cestu, jer kao uličarka se i ponaša!
    Međutim, problematičan je i ovaj stav napadnute kolegice – znam da se ne smijem braniti, na radnom mjestu sam???
    Kad ste napadnuti, tad se imate pravo braniti, na radnom mjestu ili van njega, svatko ima pravo na samoobranu! Ako se pritom prijeđe granica nužne obrane, tim bolje!
    Još k tome, ne razmijem zašto nije tužba podnesena i protiv škole? Kolegica je doživjela ozljede na radnom mjestu, a ravnatelj po zakonu ima obavezu osigurati djeci i nastavnicima sigurnost na radnom mjestu! Škola je tu apsolutno suodgovorna!
    No, naletit će jednom i nadobudni roditelj na šaku, desit će se to, i baš me zanima kako će ministarstvo reagirati u tom slučaju?

Comments are closed.

Podijelite ovo

Podijelite ovaj članak sa svojim prijateljima!