Ovogodišnji izbor udžbenika prvi je ozbiljni test velikog inkvizitora Antikora Plamenog koji se sporazumio s Anfasom, Bukvarom, Betom, Desnicom i drugim autoritetima u namjeri da se stane na kraj uvriježenoj praksi nakladnika da škole i nastavnike daruju zlatnim kočijama, čarljenitim rubinima na parstih, pomastima, balzamima i ljetovanjem u termama. Naime, Antikor Plameni ovim je Sporazumom uveo nova pravila igre koja bi zauvijek trebala pokoriti čvrsto ustoličenog vladara Mita Neodoljivog i njegove šarmantne dive Korupcije.
Dolom i brijegom proširila se vijest da bi nastavnici u završnom krugu odabira novih slikopisanih libara mogli biti pod pojačanom prismotrom.
Konjanici su noću razaslali poruku u kojoj se nastavnike upozorava da su u školama počele istrage, te da će biti lažnih nakladnika i uhoda ne bi li ravnatelje ili nastavnike s »prstima u pekmezu« uhvatili. U poruci se navodi da mnogi nastavnici nisu svjesni rizika kojem se izlažu i da trebaju uzeti Sporazum u ruke i dobro ga pročitati. Bio bi lud svatko tko bi zbog 1000 dukata, koliko nakladnici plaćaju recenzije, bio spreman ugroziti egzistenciju. Ako vas ravnatelj pritišće prijavite to Antikoru Plamenom, nemojte dozvoliti da zbog nečijeg prijateljstva ili interesa završite u krilu Korupcije. Ne primajte darove vrijednije od 100 dukata, piše u poruci.
Jasno je k’o dan da se Mito neće samo tako predati i da će uz svesrdnu pomoć svojih vjernih sljedbenica Korupcija napraviti sve kako bi se odupro Antikoru Plamenom. Iako Mito Neodoljivi kategorički tvrdi da on nema veze s nagovaranjem i da su nastavnici odgovorni sami za sebe, Antikor je prepun sumnje. U pergamenu koji su konjanici razaslali stoji kako više nema šale! Pisanje libara i nastavnih listića, prekomjerne recenzije, podmićivanje, od sada su kockanje s nemilim mukama i borbama s gladijatorima, trajnim gubitkom posla i spaljivanjem na lomači.
Da se doista nije za šaliti, svjedoči nam jedan od konzumenata Korupcije, K.U., čiji su podatci poznati samo nama. Kaže da se boji onoga Čije Ime Se Ne Spominje, misleć pri tom na Antikora vidovitog koji sve adrese svih učitelja zna, jer bi mogao privući njegovu pažnju. A tada nema spasa nikome jer svo blago nezakonito stećeno odmah izgori u ognju sumpornom. K. U. dalje navodi da se druženjem s Mitom Neodoljivim i njegovim sljedbenicama Korupcijama silno obogatio.
Sada živi u svili i kadifi, posjeduje novu kočiju, nekoliko glasnika iz obitelji Samsungovaca, privatne terme, a i širu obitelj je zaposlio na dvorima Anfasa, Bukvara i Bete. Dobio je i novu luksuznu galiju te vreće pune dukata koje krije ispod slamarice. Strahuje da bi se samim spomenom imena Antikora Sveznajućeg na njega sručio bijes pravednički. Ali ipak progovara da mu terme jako gode, da mu balzami pomažu u svakodnevnom radu, a da mu je Antikor sve to uskraćivao. Ukinuo mu je kočijaša pa je sve cipele poderao o kamenje na putu do posla, smanjio mu je nadnicu, djeca su mu bila gladna, a sva rodbina nezaposlena, kazuje nam taj ispovijednik svoju sudbu kletu.
Na kraju zaključuje da mu nije žao što je primio darove od Mita Neodoljivog, ali da bi ovaj propis, koji sije strah i trepet, mogao imati ozbiljne posljedice. Ionako malobrojni pismeni ljudi mogli bi prestati pisati libre pa bi Antikor Plameni sam morao i pisati i recenzirati sve udžbenike. Iako, kaže, ne sumnja u njegove kompetencije i svestranu pamet, strahuje da ne bi stigao posao obaviti na vrijeme. I dok njegovi kolege marljivo rade i od svoje nadnice kupuju potrepštine za rad, dok sluge drhte od outsourcinga, K.U. ostaje pri svome.
A vi dragi kolege, bacite kamen. Ali pazite kamo i prema kome ćete ga usmjeriti.