Kolateralne žrtve tuđe političke promocije

Ovo je sezona narodnih poslovica. Kad je, proÅ¡le godine, ministar Jovanović objavio inicijativu za raspisivanje nagrade za najbolji novinarski rad iz područja obrazovanja, tada objavljen tekst na naÅ¡em portalu započeli smo parafrazom: “Besposlen MZOS i jariće krsti”. Ove godine, to jest osam mjeseci kasnije, kad je nagrada i zaživjela, možemo reći i ovo: “Tko s MZOS-om tikve sadi, o glavu mu se razbijaju”.

Nakon ovotjednog teksta u kojemu smo se (vrlo) kritički osvrnuli na ideju ovakve nagrade, mnogi su se naÅ¡li uvrijeÄ‘eni zbog naÅ¡eg prozivanja. Å toviÅ¡e, prigovoreno nam je da smo konkretne osobe nazvali “piskaralima i posluÅ¡nicima” te nam je postavljeno pitanje “smatramo li tu-i-tu osobu ‘piskaralom i posluÅ¡nikom'”. Odgovor je: naravno da ne. MeÄ‘utim, itekako smo protiv principa da novinarske priloge ocjenjuju i novčane nagrade autorima dodjeljuju ljudi koji se u svojim odlukama itekako mogu voditi kriterijima koji nisu strogo stručni i profesionalni. TakoÄ‘er, moglo bi se postaviti i pitanje odakle dolazi i kojom stavkom financijskog plana je predviÄ‘ena spomenuta nagrada od 5000 kuna (puta dva), kao i koji je točno interes udruge koja se bavi socijalnim pitanjima dodjeljivanje nesimbolične nagrade ljudima koji već uredno primaju plaću. Znamo kakva je ekonomska situacija u zemlji, a pogotovo znamo kakva je financijska situacija u nevladinom sektoru i troÅ¡enje deset tisuća kuna na ovako neÅ¡to će navesti svakog upućenog, ako niÅ¡ta drugo, na radoznalo podizanje obrva.

U reagiranju predsjednika “Pragme” je posebno zanimljivo nabrajanje čime se sve bavi njegova udruga i napomena da je Ministarstvo “samo pokrovitelj”. MeÄ‘utim, treba podsjetiti da je ova nagrada prvi put javno spomenuta prije viÅ¡e od godinu dana i to ne od strane “Pragme”, nego iz usta ministra Jovanovića prilikom predstavljanja “uspjeha prvih godinu dana Vlade”. Datum je 28. prosinca 2012. godine, a najava glasi: “Godina koja je pred nama bit će godina ostvarenja vizije Ministarstva da pridonosi boljitku Republike Hrvatske kao zemlje slobodnih ljudi, druÅ¡tva utemeljenog na znanju i jednakih Å¡ansi za sve. U ostvarenju te vizije svjesni smo važnosti uloge medije. Stoga će MZOS u suradnji s Udrugom ‘Pragma’ organizirati dodjelu nagrade za najbolji novinarski rad u području obrazovanja i znanosti, koja će se dodijeliti u nadolazećoj godini.”

Zanimljivo, formalno pokroviteljstvo je stiglo tek devet mjeseci kasnije, dugo nakon što je sve ostalo, očito, već dogovoreno.

Ono na Å¡to se cijeli ovaj slučaj svodi je da se Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta dosad u potpunosti razotkrilo kao grobar hrvatskog obrazovnog sustava koji svoju ulogu shvaća viÅ¡e kao stečajni upravitelj nego bilo Å¡to drugo. Ljudi na pozicijama u tom ministarstvu koriste svoju moć u svrhu prikupljanja političkih bodova i uhljebljivanja podobnih kadrova, dok cijelom institucijom caruje glupost i nesposobnost koja je već odavno preÅ¡la granicu bizarnog i tragičnog (a da se ne radi o naÅ¡oj koži i dugoročnoj budućnosti Hrvatske, mnogo elemenata bi se moglo nazvati i komičnima). Upravo zbog toga nitko tko imalo poznaje materiju viÅ¡e nijednu aktivnost MZOS-a – a pogotovo organiziranje “nagrade za najbolji novinarski rad” – ne može shvatiti kao neÅ¡to Å¡to bi trebalo imati ikakav drugi cilj osim politikantskog promoviranja antiobrazovne i neoliberalne stečajne politike u obrazovanju koja se provodi u protekle dvije godine, a o čemu je na ovom portalu bilo najviÅ¡e govora.

Ono na što posebno treba odgovoriti je reagiranje Ivane Sučić koju smatramo objektivnom i profesionalnom novinarkom, a koja je u ovom slučaju ispala taoc i kolateralna žrtva cijelog slučaja (a pomalo i žrtva vlastitog neopreza, jer kome nije bilo dovoljno upozorenje u obliku spomenutog novinarskog prosvjeda od prošle godine, ima se pravo žaliti, ali to je otprilike to). Cilj nagrađivanja Ivane Sučić nije bio podizanje reputacije Ivane Sučić, nego podizanje reputacije nagrade. Isto vrijedi i za dio ostalih koji su sudjelovali u cijelom procesu, a koji su u cijeloj ovoj medijskoj akciji poslužili kao najobičniji živi štit.

Kao zaključak možemo reći da je hvalevrijedna strategija MZOS-a da uspostavlja suradnju s raznim privatnim i poluprivatnim institucijama i udrugama po pitanju raznih projekata vezanih uz hrvatsko školstvo (informatizacija, udžbenici, inovacije, reforme). Ali bilo bi lijepo kad bi MZOS bar pokušao uspostaviti sličnu suradnju sa školama koje ima pod svojom kapom i s pedeset tisuća stručnih i obrazovanih ljudi koji dobar dio tih poslova već rade, a koje se pri donošenju svih odluka bitnih za školstvo ne samo ignorira, nego i šikanira i gazi.