Energična novoizabrana čelnica Sindikata hrvatskih učitelja Varaždinka Sanja Šprem u samo mjesec dana pokupila je simpatije članova i javnosti odlučnošću i retorikom. Iza nje je prvi samostalni trodnevni prosvjed ispred zgrade Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta zbog Pravilnika o normi, koji bi na jesen tisućama osnovnoškolskih učitelja mogao donijeti manju normu, manje plaće, ali i – put na burzu rada.
Neuobičajeno za sindikalne čelnike, barem kada se nađu oči u oči s resornim ministrom, Sanja Šprem nije stoga štedjela ministra Željka Jovanovića kada se tijekom prosvjeda pojavio među gnjevnim učiteljima.
Što ste pomislili kada ste ugledali ministra Jovanovića među prosvjednicima? Kolege su s odobravanjem popratile vaše riječi „Sramite se, uništit ćete školstvo“.
– Očekivala sam da njegov dolazak bude potpora učiteljima koji su došli pokazati kako će zbog nacrta Pravilnika o normi, ako ostane u ovom obliku, poslije 1.rujna dio njih ostati bez posla, a dio njih s punog pasti na nepuno radno vrijeme. Očekivala sam moralan i odgovoran postupak ministra, riječi ohrabrenja, poticaj da neće biti tako katastrofalnih posljedica za sustav, za učitelje i učenike. Zbog čega sam burno reagirala?
Ministar je došao među nas s praznim obrascima za javnu raspravu o nacrtu pravilnika, koja traje do 9. ožujka, svjestan da ti prazni papiri ne znače ništa jer se javna rasprava vodi elektroničkim putem. To je bilo poniženje za te ljude, za ‘njegove’ učitelje koji su se tamo našli.
To ste shvatili kao provokaciju?
– To jest bila provokacija. Samo me zanima tko mu je taj savjet dao, takvoj osobi odmah bih dala otkaz. Ako je ideja njegova, onda stvarno nema kraja njegovim bahatim postupcima.
Ministar može reći da se neće voziti kočijom pa se za dva dana ispričati. Ali kada je riječ o sustavu obrazovanja, mora voditi računa o svojim izjavama i postupcima. Sve što kaže ili učini, učitelji i javnost dobro promatraju i morao bi biti odgovorniji. Učitelji su zabrinuti zbog svoje egzistencije, ali ne radimo svoj posao samo zbog plaća, nas zanima kvaliteta obrazovanja generacija koje odgajamo i obrazujemo.
Kakav je vaš dojam o ministru Jovanoviću? Rekli ste da učitelji ocjenjuju njegov rad i da je pao na tom testu.
– On za sebe kaže da je najuspješniji ministar u Vladi, a uspješan je samo zato jer najviše sluša ministra Linića kada treba napraviti uštede. Školstvo gleda samo kroz sumu novca koje treba uštedjeti.
Resorni ministar treba govoriti o obrazovanju, kvaliteti rada, treba pronaći načina kako će mu učitelji nasmijani dolaziti u učionice, kako će učenicima omogućiti dobro obrazovanje i da doista budu budućnost zemlje. Umjesto toga on učitelje naziva neradnicima.
Neradnicima, prema prijedlogu pravilnika, ispadaju zapravo svi učitelji u osnovnim školama koji predaju predmete u trajanju manjem od tri sata tjedno, dakle svi osim učitelja razredne nastave te hrvatskog, engleskog i njemačkog jezika, svi koji ne mogu u redovitoj nastavi ostvariti punu normu.
– Ako gledamo racionalno i ljudski, sustav se mora urediti, bez daljnjega. Ali, ne možete svaljivati krivnju na učitelje zbog zaduženja koje su dobili.
Učitelji nisu sami sebi kreirali godišnja zaduženja, nego je to odrađivalo Ministarstvo. Znači, Ministarstvo snosi svu odgovornost ako je bilo nepravilnosti u školama i u zaduženjima učitelja. Učitelji nisu neradnici.
Sva zaduženja koja imaju, uredno odrađuju. Oni su dali maksimalan doprinos odgoju i obrazovanju učenika. Niti jedna kuna utrošena u školstvo nije uzaludna.
Vjerujete li ministru Jovanoviću kada kaže da su promjene norme učitelja inicirali zapravo kolege koji odrađuju punu satnicu u redovitoj nastavi i kojima smeta nepravda, odnosno to što neki učitelji koji u nastavi provode puno manje vremena, a normu popunjavaju drugim obvezama, dobivaju istu punu plaću kao oni.
– Ministar ne može tvrditi da su učitelji tužibabe. Svi koji radimo u prosvjeti znamo kako funkcionira mala ili velika škola.
Nitko ne može staviti na vagu i vidjeti jesam li ja bolja učiteljica zato što radim s 26 učenika, a netko na selu ili otoku ne valja jer ima samo četiri.
Ne vjerujem i to bi me strašno razočaralo da je netko imao nekakvu moralnu obvezu ukapati drugoga vis a vis sebe, jer time se ništa u sustavu ne bi dobroga napravilo. Pa, to bi značilo da ne volite kolege s kojima sjedite u zbornicama, s kojima živite i radite u školi!
Iz podataka Državnog zavoda za statistiku proizlazi da je u posljednjih desetak godina broj učenika u našim školama pao za više od 60 tisuća, a broj učitelja se povećao za oko 2,5 tisuće. Znači li to da viškova učitelja ipak ima?
– Broj učenika pada, to je činjenica. Mi nemamo nikakve poticaje za porast nataliteta, ali za to nisu odgovorni učitelji.
Postoji li višak, to ne mogu reći ja jer se postavlja pitanje kako je sustav funkcionirao, zbog čega se zaduživalo i tražilo, raspisivalo natječaje, za učitelje bilo kojeg predmeta ako on nije bio potreban u sustavu. To mi je posve nelogično.
U školama se govori da su radne obveze kojima su nastavnici „kulturnih“ predmeta ‘pumpali’ satnicu do pune norme bile isključivo namijenjene postojećim nastavnicima u školama prije 15-ak godina kada je tjedna satnica od dva sata za te predmete prepolovljena. Međutim, mnogi su ravnatelji to zloupotrebljavali i ista pravila primjenjivali na nova zapošljavanja pa se zbog toga stvorio višak učitelja.
– Nisu učitelji sami pisali natječaje, nisu sami radili tjedna zaduženja, niti se sami zapošljavali. Oni su prošli na natječaju, na školskom odboru i dobili ‘blagoslov’ Ministarstva.
Dakle, ako je netko odgovoran, onda je to Ministarstvo i njihova produžena ruka, ravnatelji. Znači, za svaki eventualni višak, za bilo kakav nered u sustavu, odgovorno je Ministarstvo. Oni moraju biti svjesni i kakve će posljedice za sustav imati donošenje pravilnika o normi.
Takve da će od 1.rujna od 500 do tisuću učitelja, pretežito likovne, glazbene, tjelesne i tehničke kulture, dobiti otkaz, a još oko četiri tisuće učitelja umanjenu normu i plaće manje za 1500 kuna, kako pokazuju projekcije SHU?
– Ako nacrt pravilnika ostane takav kakav jest, to će se, na žalost, dogoditi. Ministar je ovih dana napokon priznao da smo u pravu, da su naše kalkulacije točne i da će ljudi ostati bez posla i ići s punog na nepuno radno vrijeme.
Krajem ožujka istječe produžena primjena GKU-a za osnovne škole, očekuje se donošenje Pravilnika o normi. Zaprijetili ste blokadama ako rješenja budu nepovoljna.
– Kada ističe produljena primjena GKU, to ćemo tek vidjeti. Blokada znači da ćemo u budućnosti vrlo odgovorno postupati. Imam osjećaj da se sustav sindikalizma malo uspavao.
Možda u zadnje vrijeme rad sindikata nije bio toliko čvrst i odrješit. Ne zamjeram nikome, situacija je bila drukčija. Međutim, situacija u koju sam ja ‘upala’ je takva da ratujem na 101 fronti i to volim.
Od početka mandata krenula sam prema terenu, budim ljude, organiziramo velike skupove gdje dolaze i članovi i nečlanovi sindikata.
Da, pripremamo akcije koje će obuhvatiti cijeli sustav, od osnovne škole do visokog obrazovanja. Ljudi će doznati kako cijeli sustav može biti u blokadi, a da ni učitelji, ni učenici neće puno ispaštati.
Znači nije nužno da će to biti samo štrajkovi?
– Planiramo sve oblike sindikalnih akcija, a u razradi je fenomenalan štrajk. Stat će sustav i to na poduže vrijeme ako bude trebalo. Sada je prerano za detalje jer sve ovisi o našim pregovorima i daljnjim postupcima Ministarstva i Vlade.
Milanović i poštena političarka
Učiteljica ste razredne nastave u varaždinskoj VI.osnovnoj školi, radite u prosvjeti 16 godina, bili ste u tijelima Sindikata hrvatskih učitelja, sudjelovali u pripremama projekata vaše škole za EU fondove. Što još ne znamo o vama? Rekli ste da biti učiteljica nije vaš posao, nego vaš život.
– Rođena sam Varaždinka, diplomirana učiteljica razredne nastave. Ponosna sam majka 12-godišnje djevojčice, velika mi je potpora, i iako mala, izrasla je u ozbiljnu i odgovornu osobu. Njoj ne treba građanski odgoj, ona zna što znači biti građanin.
Prije dvije godine u vrijeme SDP-ove predizborne kampanje sadašnji premijer Zoran Milanović došao je u Varaždin za 1. maj na Dravu. Moja kći fotografirala se s njim, a kada ju je upitao što želi postati kad odraste odgovorila je „Poštena političarka“. Sačuvala sam tu fotografiju, voljela bih pitati premijera Milanovića sjeća li se riječi te djevojčice.
Borimo se i za čistačice
Obilježje moga rada neće biti samo borba za učitelje, nego sve djelatnike u sustavu, dakle i tajnike i računovođe, čistačice i ostalo pomoćno osoblje u školama.
Ponavljam: ako outsourcing nije moguć u bolnicama, nije moguć ni u školama. Na sastanku u Vladi 17. veljače rekli su nam da će outsourcing u zdravstvu, radi higijene i pacijenata, biti proveden samo u jednom dijelu. Ako je higijena u bolnicama važna zbog pacijenata, nije li u školama važna zbog djece?
Još nisam dobila sindikalnu plaću
Član ste Matice hrvatskih sindikata. Za čelnike školskih sindikata u toj središnjici često se govori da su u sjeni prekaljenog sindikalca Vilima Ribića.
– Ne volim puno kritizirati, pa tako ni moje prethodnike gospodu Zvonimira Laktašića i Vladimira Miloševića. Gospodin Ribić je predsjednik Matice, on je izuzetno pametan ekonomist, često se pokaže kao Nostradamus u prognozama. Ja želim da inzistiranje na kvaliteti sustava bude obilježje moga rada.
Jeste li već dobili prvu sindikalnu plaću?
– Ne, i stvarno ne znam ni otprilike kolika će biti. Nisam postala predsjednica radi plaće, već radi prava i položaja učitelja.
Naš godišnji traje mjesec dana
Optužbe o neradnicima, o tome da učitelji ljetuju tri mjeseca, bole me kao osobu, kao učiteljicu.Naš godišnji odmor traje mjesec dana, kao i svima drugima, a kada djeca odu na praznike mi smo u školama još do 15. srpnja. Uz to, da bi školska godina započela učitelj ne može doći 1.rujna na nastavu.
Istupio sam iz SHU jer sam se uvjerio da ne vrijede, ni na lokalnoj, ni na državnoj razini.
No, napokon da su izabrali pravu osobu da vodi sindikat! U ovo kratko vrijeme pokazala je da zaslužuje podršku. Vrijeme će pokazati je li odista tako!
Tek, malo može i najbolji predsjednik ako članstvo nema petlje! Slaba je korist od lava koji vodi stado ovaca!
ja sam izašao iz sindikata kad je mirjana špoljar pronevjerila velike novce, kad je bila predsjednica sindikata i istovremeno ravnateljica škole što je bilo suprotno zakonu. to je jasno pokazalo da je shu u stvari žuti sindikat.
kolegica je veliki napredak u odnosu na laktašića kojem sam i jednoj polemici poručio da ako nam želi dobro nek bježi od kamera. kolegica nastupa strastveno, što je dobro, no uz strast je potrebno i argumentirano raspavljati. podaci s kojima izlazi u javnost moraju biti točni inače će druga strana to iskoristiti za diskvalifikaciju.
no , kolegica sanja svakako zaslužuje podršku. prvi korak koji treba napraviti u budućoj teškoj borbi protiv ove nenarodne vlast je ujediniti sve školske sindikate na zajednički nastup, odvojeno od ribićevog sindikata. dok smo mi štrajkali ribić je svojim članovima priskrbio kraljevske kolektivne ugovore i njegov rad je usmjeren da te privilegije zadrže pa i na našu štetu.
“sred kukavica, čemu snaga diva”… Dvije trećine nastavnika NIJE SNIDIKALNO ORGANIZIRANO.