(Jutarnji list) Desetogodišnji dječak problematičnog ponašanja koji je do sada promijenio četiri osnovne škole ipak se neće školovati kod kuće, kako je to bilo prvotno planirano, nego će imati “individualnu nastavu u školi”: sam će sjediti u razredu ili nekoj drugoj školskoj prostoriji, gdje će mu se izmjenjivati predmetni nastavnici i držati mu nastavu.
– U suradnji s Ministarstvom obrazovanja, na tragu smo upravo takvog rješenja. Nisam osobno sretan s tom opcijom, ali smatram je boljom od opcije školovanja kod kuće. Na taj će način dijete ipak biti u školi, postojat će kakva-takva socijalizacija. I to je bolje nego da stalno bude doma – kaže Ivica Lovrić, pročelnik zagrebačkog Gradskog ureda za obrazovanje.
Otišlo se predaleko
Dječak trenutno nema nikakav oblik nastave. Iako je školska godina počela prije pet dana, a osnovnoškolsko je obrazovanje i obaveza i pravo svakog djeteta, za ovog desetogodišnjaka još se traži rješenje.
– Svi smo svjesni toga, ali moramo naći soluciju koja će biti održiva. Znam da školska godina traje, ali tako je kako je – kaže Lovrić.
Prvotno je bilo planirano da se dječak školuje kod kuće, no kad je takvo rješenje već smatrano gotovim, prosvjetne su vlasti utvrdile da Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnom i srednjem školstvu ne predviđa nastavu kod kuće za zdravu djecu: takav oblik školovanja moguć je isključivo za djecu s težim motoričkim poteškoćama ili kroničnim bolestima, odnosno za djecu koja objektivno ne mogu polaziti redovitu nastavu.
S ovim dječakom to nije slučaj. Fizički je zdrav, iznadprosječne je inteligencije i postiže odličan uspjeh u školi. Osim toga, i predmetni nastavnici škole koju je pohađao – jer dječak sada kreće u peti razred i umjesto jednog učitelja dobiva njih desetak – nisu bili oduševljeni idejom da odlaze kod dječaka doma, osobito s obzirom na činjenicu da on stanuje u drugom dijelu grada i nije u blizini škole. Stoga su razmatrane druge opcije.
– Najbolje bi bilo da ide u redovan razred u redovnoj školi, međutim bojim se da to više nije opcija, da je sve ovo otišlo predaleko. Stoga nam se čini da je najpametnije odlučiti se za individualnu nastavu unutar škole – kaže Lovrić.
Kroz rupe u zakonu
Činjenica je da ni individualnu nastavu u školi Zakon ne predviđa niti jasno definira.
No, treba pretpostaviti da će se dječak školovati pod uvjetima koji su predviđeni za djecu s teškoćama.
To su, prema Zakonu, i djeca s teškoćama uvjetovanim odgojnim, socijalnim, ekonomskim i drugim čimbenicima.
Posebne nastavne planove i programe za školovanje tih učenika donosi ministar, a primjeren program školovanja i primjeren oblik pomoći za pojedinog učenika utvrđuje stručno povjerenstvo škole.
Drugim riječima, stručno povjerenstvo i ministar mogu odlučiti da je individualna nastava u školi najbolji način školovanja ovog dječaka.
– Idealnog rješenja više nema. Nadamo se da će se i neke druge službe aktivno uključiti i pomoći nam pronaći najbolji sustav za ovo dijete – kaže Lovrić.
Da bi takav model pak zaživio, dječak mora dobiti “dijagnozu” djeteta s teškoćama. Koju on, kako tvrdi njegov otac, nema.
Podsjetimo, dječak je do sada promijenio četiri škole. Iz dvije od njih morao je otići nakon što su roditelji ostalih učenika zaprijetili da svoju djecu više neće slati na nastavu ako i ovaj dječak bude u razredu.
Problem je, kažu roditelji, u tome što se dječak krajnje neprimjereno, a, kako je utvrdila prosvjetna inspekcija, nerijetko i nasilno ponaša i nitko mu ne može stati nakraj jer u tome nemaju podršku roditelja.
Očeva sporna verzija
Štoviše, njegov otac tvrdi da sve to nije istina, da je njegovo dijete žrtva na koju nitko ne reagira, a da su probleme inicirale političke mreže nepojmljivih struktura koje napadaju oca zbog njegova političkog aktivizma.
Kako je utvrdila prosvjetna inspekcija, otac odbija prihvatiti problem, odgovara pitanjima “tko su učitelji da njegovu djetetu govore kako da se ponaša” ili “kojim je zakonom regulirano ponašanje u školi”.
Dječak je imao i asistenta u nastavi, no protiv njega je podignuta kaznena prijava zbog zlostavljanja djeteta. Od asistentova odlaska, tvrde roditelji, dječaka više nitko nije mogao obuzdati.
Vrlo neobično!
U naslovu stoji kako je dječak izbačen iz četiri škole, a poznata je činjenica kako je pravno nemoguće iz osnovne škole učenika izbaciti. U Hrvatskoj, naime!
Nadalje – ističe se kako otac tvrdi da njegovo dijete nije problem nego je žrtva i kako je s djetetom sve u redu. No, u zadnjoj rečenici stoji – od asistentova odlaska dječaka niše nitko ne može obuzdati!!!
Dakle – po roditeljima – što je s djetetom? Da li je žrtva, ili je neobuzdano?
Držim kako je sustav koji ne može riješiti pitanje jednog problematičnog dječaka i evidentno ludog oca vrijedan prezira i gnušanja!
Naslov članka potpuno je pogrešan.
Prvo: nikako se radi o presedanu. Škole su u nuždi često prisiljene posezati za ovakvim i sličnim oblicima školovanja. Takvi oblici, zbog nezainteresiranosti MZOŠ-a uopće nisu pravno regulirani.
Drugo: izbacivanje iz četiri škole objasnio je žukov1943
Treće: ne postoje razredi samice. Riječ je o nastvvi jedan na jedan. Naime, ima djece koja se okružena skupinom djece osjećaju ugroženo te se ponašaju iracionalno tj. bezrazložno agresivno. U takvoj situaciji, najbolje što se može napraviti je omogućiti djetetu uvjete u kojima se neće osjećati ugroženo.