(Slobodna Dalmacija) Potpuni kaos! Tako bi se ukratko mogla opisati situacija u osnovnim i srednjim školama na kraju prvoga polugodišta, nakon što je ukinuto zaključivanje ocjena.
Ovih dana većina nastavnika prisiljena je, umjesto jedne zaključne ocjene po predmetu, na poseban papir ispisati sve ocjene iz imenika koje je tijekom polugodišta dobio svaki učenik kako bi to izvješće mogli predati roditeljima. Nastavnici su izračunali da je za razred od 30 učenika trebalo ispisati i do tri tisuće ocjena!
Naime, članak 138. Zakona o odgoju i obrazovanju jasno propisuje da svaki učenik na kraju prvog polugodišta mora dobiti pisano izvješće o uspjehu i vladanju. Ministarstvo obrazovanja o tome je dva puta obavijestilo škole, jednom početkom školske godine, a drugi put u dopisu od 13. prosinca u kojemu se jasno navodi da će izvješće o postignutom uspjehu “sadržavati sve podatke o učeniku/ci, a ocjene ostvarene tijekom prvog polugodišta razrednici će upisati ručno”.
Povratak u srednji vijek
– To je povratak srednjovjekovnoj prepisivačkoj tradiciji. Kada bih bio dobronamjeran rekao bih da se tu radi o nesnalaženju pojedinca, a da sam zlonamjeran rekao bih da se radi o mentalitetu koji misli da nastavnici malo rade pa im treba dati još posla. Realno gledano, riječ je o spletu nes(p)retnih okolnosti gdje se pokušalo pomiriti problematičnu odredbu zakona s pedagoškom praksom – kaže Željko Stipić, predsjednik školskog sindikata “Preporod”.
S obzirom na to da se u naputku iz Ministarstva nigdje izrijekom ne spominje da su škole obavezne provesti “ručna izvješća”, kaže Stipić, većina ih je odlučila pisati samo za one učenike i razrede gdje nije organiziran roditeljski sastanak na kraju godine ili roditelji nisu običavali dolaziti na informacije tijekom godine. Iz posve kontradiktornih izjava Ankice Nježić, pomoćnice ministra obrazovanja Željka Jovanovića, ipak se dalo zaključiti da školama koje to još uvijek nisu učinile Ministarstvo ostavlja slobodu hoće li ocjene ispisivati rukom ili će ih priopćiti roditeljima na roditeljskim sastancima ili primanjima.
Ankica Nježić uporno je pokušavala dokazati kako resorno ministarstvo nije nigdje izričito reklo da se ocjene moraju napisati ili prepisati ručno. – To Ministarstvo nije naredilo, pa nema ni što opozvati – tvrdi pomoćnica ministra unatoč slovu dopisa “Mogućnosti ispisivanja izvješća na kraju prvog polugodišta” od 13. prosinca, koji je unio zabune u zbornice. Kako bilo, važno je da roditelji, kako to kaže zakon, budu obaviješteni, a vještina prenošenja ocjena ostavljena je (valjda?) školama.
Kopiranje dnevnika
Zanimljivo je kako su se nastavnici pokušali domisliti načinima izbjegavanja prepisivanja ocjena, pa je, pričaju u školama, bilo pokušaja da se jednostavno – kopiraju stranice dnevnika. No, kako je to javna isprava, takav bi postupak bio protuzakonit pa se, ipak, moralo uhvatiti olovku u ruke.