Agresivni učenik premješten u drugu školu nakon 380 apela za pomoć!

(Jutarnji List) Učenik četvrtog razreda OŠ Ante Kovačića iz zagrebačkog naselja Španskog ovog je tjedna preseljen u drugu školu, gdje će nastaviti pohađati nastavu. Ovom je devetogodišnjaku ovo treća škola koju pohađa. Radi se o vrlo inteligentnom dječaku odličnih ocjena, s ozbiljnim poremećajima u ponašanju. Redovito je na nastavi vrijeđao učiteljicu i drugu djecu, verbalno, pa i fizički ih napadao, što je do usijanja dovelo roditelje druge djece. Tražili su da ga se ispiše iz škole, a na početku školske godine prestali su djecu slati u školi.

Dječakovi roditelji na kraju su ga upisali u drugu školu. Za ostatak razreda i za sustav – slučaj je riješen

Shizofrena procedura

– Ovo nije rješenje. Smatram to svojim osobnim neuspjehom i, svakako, neuspjehom cijelog sustava. Radi se o devetogodišnjem djetetu, koje ima problema, koji odlaskom u drugu školu sasvim sigurno neće nestati. Oni će vrlo vjerojatno tek sada eskalirati. Mi mu nismo pomogli, i to je činjenica. Ostaje mi jedino nadati se da ćemo svi nešto naučiti na ovom primjeru – rekao nam je Jozo Hrga, ravnatelj OŠ Ante Kovačića.

Jer što ako u školi postoji “problematično” dijete koje ometa nastavu, fizički i verbalno zlostavlja učitelje i ostalu djecu? Prema riječima naših sugovornika i na primjeru ovog dječaka, naš je sustav potpuno nemoćan, a protokol rješavanja u praksi izgleda gotovo šizofreno.

Konkretno dijete upisalo se u OŠ Ante Kovačića prije dvije godine iz jedne druge zagrebačke škole. Navodno je u toj prvoj školi imalo problema, a i otac je, navodno, fizički napao tamošnju učiteljicu.

U OŠ Ante Kovačića dijete se u početku dobro snašlo, no ubrzo su počeli problemi: inače iznimno inteligentno dijete pokazivalo je ekstremnu samovolju, odbijalo sudjelovati i izvršavati zadatke, redovito je vrijeđao kolege i učiteljicu. Napastvovanja su postala svakodnevna, nastava se više nije mogla odvijati.

Roditelji ostale djece počeli su zahtjevati da škola zaštiti njihovu djecu. Svako dijete ima pravo biti sigurno u školi i svaki roditelj ima pravo zahtijevati od škole da tu sigurnost zajamči. Škola je počela poduzimati korake.

Logično, prvo je kontaktirala roditelje dječaka. No oni su imali izrazito obrambeni stav, ne prihvaćajući da im dijete ima problema. Na sastancima majka je ponavljala da njezino dijete svi mrze, da ga proganjaju, da se on mora braniti i da mu ne nameću probleme jer oni ne postoje.

Suradnja je bila nikakva, pritisak ostalih roditelja sve jači. O najgorim incidentima obaviještena je i policija, a još ranije centar za socijalni rad. Oformljen je posebni stručni tim, koji su činili defektolog, pedagog, ravnatelj, školski liječnik i predstavnik centra za socijalnu skrb te je zaključeno da škola treba vanjsku pomoć.

Psihološka pomoć

– Tražili smo pomoć od svih, obavještavali pravobraniteljstva, Ministarstvo obrazovanja, Gradski ured za obrazovanje. Tražili smo da nam pošalju tim za psihološku pomoć. Odgovoreno nam je da takav tim u cijeloj državi ne postoji i da angažiramo neku udrugu. Pronašli smo udrugu koja je to mogla izvesti, ali to je koštalo oko 10.000 kuna. Mi te novce nismo imali, a u Gradskom uredu su rekli da u proračunu nisu namijenili sredstva za tu namjenu, pa da pokušamo dogodine! – priča dobro upućeni sugovornik.

Na sastanke školskog stručnog tima, kaže, svaki je put dolazio drugi predstavnik Centra za socijalnu skrb i svaki se put od početka pripremao za ulazak u obitelj. Međutim, kad je nakon pustog vremena socijalna služba konačno odlučila ući u obitelj, roditelji su se tome usprotivli.

– Ako se roditelj usprotivi, oni ne mogu nasilno ući, a ako to traje, mora proći tri mjeseca i nakon toga socijalna diže kaznenu prijavu protiv roditelja! Zamislite vi koliko smo mi vremena izgubili! Ne znam jesu li u međuvremenu podigli kaznenu prijavu ili ušli u obitelj – objašnjava naš sugovornik.

Nasrnuo na učiteljicu

I inače se, objašnjava, bez pristanka roditelja ne može ništa, a ne postoji način da se roditelji natjeraju da rješavaju problem svojeg djeteta. Kad su problemi eskalirali, Gradski ured za obrazovanje u školu je poslaoi nadzor – i to učiteljici!

– Bilo je to nakon što je otac fizički napao učiteljicu. Nadzor je pokazao da se radi o vrlo sposobnoj učiteljici s bogatim iskustvom. Ne znajući što bi sad, nadležni su joj poslali nadzor stručnjaka za djecu s poteškoćama. Roditelji dječaka su se tome oštro usprotivili, jer su tvrdili da dječak nema nikakvih poteškoća! On nije bio ni na kakvoj obradi i on nije službeno dijete s teškoćama. I tu je priča bila završena – objašnjava sugovornik.

Od Ministarstva obrazovanja dobili su nalog da provedu sve pedagoške mjere koje su im na raspolaganju.

– Nije bilo jednostavno preseliti dijete u drugu školu, kao što su ostali roditelji zahtijevali, sve da je škola to i htjela. Postoji gradacija. I tako škola dječaku izrekne opomenu. No, ni to se ne može bez pristanka roditelja.

Roditelji dirigiraju

Oni su se žalili, pa se rješavala žalba…I tako redom. Tijekom cijele školske godine, uspjeli smo doći do strogog ukora! – objašnjava frustracije učitelja i stručnih suradnika naš sugovornik.

Kaže kako su iz škole poslali 380 različitih dokumenata na sve moguće adrese. Preklinjali su da pomognu dječaku.

– Nitko mu nije ni mogao pomoći jer su propisi takvi. Roditelji dirigiraju cijelim procesom, a oni ne priznaju problem – priča sugovornik.

Ipak, nakon više od godinu dana krajnjih napora,uspjeli su naći sredstva i platili psihološku pomoć u udruzi. Gradski im je ured osigurao asistenta u nastavi, a i roditelji su konačno ljetos dječaka odveli na potpunu psihosocijalnu obradu.

– I onda su roditelji ostale djece pukli i krenuli su u hajku. I tako je sve propalo. Dijete je otišlo, a s njim su otišli i problemi – kaže sugovornik.

Djelovati brzo i efikasno

– Priča o ovom dječaku je jedna klasična, užasna priča koja zorno pokazuje da u sustavu ima raznih stvari koje ne funkcioniraju i ne daju rezultata. A kad se radi o djeci, najvažnije je da se sve odvija brzo, efikasno i diskretno – kaže Gorana Hitrec, predsjednica udruge Korak po korak i dugogodišnja školska psihologinja.

Smatra kako hitno moramo poduzeti tri stvari: organizirati pokretni tim psihološke pomoći koji će biti na usluzi školama, osigurati brzo reagiranje službi, osobito centra za socijalnu skrb, te propisati obavezu roditelja djeteta s problemima da poduzme određene mjere i da mu pomogne, pod cijenu sankcija – kaže psihologinja.

1 Comment

  1. Ko da će ovo našim vlastima biti dovoljno? Tek kad njihova krv bude na udaru, onda će poželjeti nešto napraviti. A tada neće moći. Takva je moralna odgovornost naših zakonodavaca i ministarstava.

Comments are closed.

Podijelite ovo

Podijelite ovaj članak sa svojim prijateljima!