Zašto smo tu gdje jesmo

Poznato je da percepcija nastavnika u javnosti – bar onoj glasnijoj, a tiša se, logično, ne čuje – nije previše pozitivna; te četiri sata na dan, te tri mjeseca praznika… Ima tu udjela i opće shvaćanje Hrvata da je obrazovanje nešto ne pretjerano bitno, ali kolega je na našem forumu iznio kratku analizu nekoliko specifičnih uzroka od kojih nekoliko njih uključuje i odgovornost samih nastavnika.

Osobno vidim nekoliko razloga zašto je takav odnos javnosti prema nastavnicima osnovnih i srednjih škola.

1. Sami mediji.

Kada neki učenik ostvari izvanredan rezultat (npr. natjecanje) eksponira se njegova darovitost, talent i ponekad rad. Rijetko kada možete vidjeti pohvale za njegove nastavnike i mentora (ili više njih). Ostali članci su kritični prema školi. Od loših nastavnika, loših učenika, što druge zemlje imaju a mi ne imamo itd. Rijetko kada dobijete objektivan članak gdje su usporedbe PISA istraživanja i veza sa izdvajanjem za obrazovanje iz BDPa.

2. Nedovoljna eksponiranost nastavnika

Kada ste vidjeli zadnji puta nekog nastavnika na emisiji poput Nedjeljom u 2? A dnevnika? Nastavnici koji imaju desetke godine staža i različite projekte iza sebe gotovo nikada ne vidimo na medijima poput televizije. Jedine osobe sa područja obrazovanja na koje sam naišao u medijima su ministri i Marija Lugarić. I to uglavnom jer se bavi politikom i na visokom je položaju u jednoj od najvećih stranaka. Nisam siguran je li problem u medijima ili u samim nastavnicima. Ako se netko i uspije eksponirati, to je najčešće unutar struke (nastavnike koje nailazim na društvenim mrežama, ekipa sa moje mature itd.)

3. Neravnopravnost u ravnopravnosti

Svega sam dva puta doživio da je neki nastavnik ili stručni suradnik dobio otkaz. Prvi slučaj je bio kada mi se na praksi ispričao predsjednik razreda te pritom izjavio da oni ništa ne znaju jer im je xy prošle godine držao informatiku te da nisu apsolutno ništa radili. Nije mu produžen ugovor. Drugi slučaj (za koji niti ne znam je li točan) da je pedagoginja dobila otkaz nakon pada stručnog ispita, jer se onda otkrilo da je falsificirala diplomu kod prijave za posao. Jeste li vi kada u karijeri prijavili kolegu jer loše i nesavjesno obavlja posao? Kada ga prijavite je li to ima uopće ikakve koristi?
Ako postoji jedno mjesto gdje sam čitao o lošim nastavnicima, to je ovaj forum. Postoji veliki broj načina na koji se mogu (novčano) stimulirati dobri i efikasni nastavnici na temelju učinka (stručna usavršavanja, projekti unutar i izvan škole, zadovoljstvo učenika, rezultati učenika…) ali to se ne radi. Ne vidim neku korist od prosvjetne inspekcije ako se moraju prethodno najaviti nastavniku da dolaze na sat. Uvijek se sjetim jedne nastavnice matematike koja je čitala “Riječ života” na satu, da bi po dolasku inspekcije na sat održala tako dobar nastavni sat da niti sami učenici nisu mogli vjerovati.

4. Ogorčenost i nesklonost promjenama

Svi se slažu da su potrebne promjene u školstvu. Ali školstvo se ne može izmijeniti tempom bržim od toga kako se izmjenjuje društvo. Kao primjer uzmite poreznu upravu prije i tijekom ove vlade. Iz ministarstva najave neke izmjene od kojih su većina pozitivna (digitalni upisi u srednje škole, mogućnost odabira više škola, promjena bodovanja na natjecanjima) ali uvijek isplivaju samo negativni komentari. Ovo ne valja, ono ne valja. Treba sve mijenjati. Ništa ne valja. Ali ako se nikakve promjene ne događaju, od kuda napredak? Ponekad treba malo društvo sazrijeti da shvate da su promjene u određenim smjerovima nužne. Kod nas je očito potrebno povećati broj zatvora i sličnih ustanova dok se u Nizozemskoj iste zatvaraju jer nema populacije za njih.

5. Nesloga

Bio je negdje izvrstan post Gavrana koji piše kako su problemi kod upisa u srednje škole i pogodovanje učenicima iz manjih sredina veliki problem jer se učenici sa jednom četvorkom ne mogu upisati u gimnazije koje žele. Svi se slažu s time. Ali nikako se dogovoriti oko rješenja. Matura da, matura ne, prijamni ispiti da, prijamni ispiti ne. Nikako doći do kompromisa.
Kada čitam komentare na Facebook stranici dođe mi da izađem iz grupe, jer tako niskih i sarkastičnih komentara ne vidjeh već dugo. Nisam očekivao takvu razinu kulture od nekoga tko bi trebao biti uzor u društvu.

Ima još par točaka, ali recimo da su to najvažnije, barem iz moje naivne perspektive.

Share This