Marija Lugarić: Od iduće školske godine uvodimo tri nove vrste gimnazija

(Vjesnik) Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta često se zamjera birokratiziranost i distanciranost od škola i nastavnika, a da sve u »školskom aparatu« baš ne funkcionira najbolje dala je do znanja zamjenica ministra Marija Lugarić ubrzo po preuzimanju dužnosti na koju je uskočila izravno iz Sabora. Jedan od njenih komentara na Facebooku o novom radnom mjestu u zgradi na Donjim Sveticama bio je kako joj je bizarno da pola svog radnog dana tjera ljude da rade svoj posao.

Kako ćete promijeniti stanje u Ministarstvu i dojam da je poprilično distancirano do stvarnih problema u školama?

– Ministarstvo upravlja poslovima vezanim uz odgoj i obrazovanje i itekako nam je stalo da ono Å¡to radimo bude na korist svima u sustavu. U svakodnevnom radu razgovaramo s mnogim učiteljima, nastavnicima, stručnim suradnicima i Å¡kolama te se trudimo ne samo rjeÅ¡avati njihove probleme nego i čuti njihove prijedloge za poboljÅ¡anja sustava. Smatramo da su ljudi koji rade u Å¡kolama, koji imaju neposredan uvid u ono Å¡to se dogaÄ‘a u učionicama, naÅ¡ najbolji partner. U tom smislu svakodnevno s njima razgovaramo, a i sve promjene koje namjeravamo provesti, donijet ćemo nakon Å¡iroke javne rasprave sa svim zainteresiranima – Å¡kolama, ali i roditeljima i Å¡irom javnošću.

Što vam je najvažnije promijeniti u školskom sustavu?

– Najvažnije je promijeniti ono Å¡to se i kako u Å¡koli uči. To namjeravamo postići donoÅ¡enjem prvoga nacionalnog kurikuluma koji ne samo da uvodi nove sadržaje nego i drukčijom metodologijom te sadržaje programira bazirano na ishodima učenja, odnosno stečenim znanjima i vjeÅ¡tinama.

Zašto tu stavku ostavljate za posljednju godinu mandata? Jednom od najvećih boljki školskog sustava roditelji smatraju upravo preopširnost gradiva.

– Želimo li stvarne, dubinske promjene sustava koje trebaju i paradigmatski promijeniti hrvatsku Å¡kolu, a ne samo isključivo kozmetičke promjene kakvima smo dosad uglavnom bili svjedoci, potrebno je vrijeme. U obrazovnoj politici je velika zamka nesklad izmeÄ‘u političkog četverogodiÅ¡njeg mandata nakon kojega se traže rezultati i logike Å¡kolskog sustava koji funkcionira u razdobljima od 8 ili čak 12 godina. Dubinska promjena u Å¡kolstvu znači donoÅ¡enje nacionalnog kurikuluma koji pretpostavlja definiranje novog nastavnog plana, definiranje novih nastavnih sadržaja kao i osposobljavanje nastavnika. To se ne može napraviti u razdobljem kraćem od dvije godine, a iskustva mnogih država koje su uspjeÅ¡no provele stvarne promjene kurikuluma kazuju da su se na njih pripremale i viÅ¡e od pet godina.

I uvođenje informatike od prvog osnovne ostavljeno je za kraj mandata. Čemu to?

– Ne možete očekivati da će se promjene koje se u sustavu očekuju 20 godina, dogoditi preko noći. Iako zadnja godina mandata zvuči daleko, pred nama je mnogo posla kako bi se promjene koje planiramo kvalitetno pripremile. Ne može se uvoÄ‘enje informatike gledati izdvojeno iz cjeline novog nacionalnog kurikuluma, jer jedna promjena veže drugu. Doista nam je stalo uvesti stvarne, kvalitetne i pripremljene promjene koje neće ostati samo zapisane u sjajnim broÅ¡urama, nego se doista i provoditi u naÅ¡im učionicama.

Mogu li prosvjetari očekivati više plaće do kraja vašeg mandata?

– Učinit ćemo sve Å¡to je u naÅ¡oj moći da u sklopu novca iz državnog proračuna i prosvjetari dobiju mjesto koje zaslužuju. No plaće prosvjetara, kao i ostalih korisnika državnog proračuna, ovise i o gospodarskom i financijskom stanju u državi. Ono Å¡to već sada pokuÅ¡avamo napraviti jest uvesti reda u naplatu, na primjer, putnih troÅ¡kova jer, na žalost, neki od kolega se prijavljuju na lažne, dalje adrese stanovanja kako bi ostvarili viÅ¡i iznos putnih troÅ¡kova od onih koji im doista pripada. Time se i oÅ¡tećuje državni proračun, ali i nepravedno i protuzakonito »uzimaju« sredstva koja se onda mogu raspodijeliti i na ostale prosvjetare. Planiramo uspostaviti i drukčiji sustav napredovanja uspjeÅ¡nih nastavnika.

U predizbornom je programu Kukuriku koalicije bilo nejasno navedeno da će se »sve loše u državnoj maturi mijenjati, a dobro ostaviti«. Što ćete dakle mijenjati?

– Nakon nekoliko godina provoÄ‘enja državne mature, izraÄ‘ene su i podloge i stručne analize koje pokazuju slabe točke mature. Neke od njih pokazuju da možda drukčije treba ponderirati testove iz izbornih predmeta, a treba razmisliti i o konceptu mature koja je ujedno i ulaznica za upis na visoka učiliÅ¡ta, posebno u svjetlu činjenice da 70 posto naÅ¡ih učenika polazi strukovne Å¡kole, većina učenika iz četverogodiÅ¡njih strukovnih Å¡kola nastavlja Å¡kolovanje, a matura je nekako viÅ¡e oblikovana prema gimnazijskom programu. Namjeravamo nadopuniti gimnazijski sustav i vjerojatno već iduću Å¡kolsku godinu eksperimentalno ćemo provjeriti tri nova gimnazijska programa: ekonomsku, tehničku i turističku gimnaziju.

Niste se još izjasnili: hoće li osnovci na »malu maturu« ili ne?

– Osobno nisam za ishitrene projekte u Å¡kolstvu, jer na djeci ne smijemo provoditi pokuse. Å to se tiče vanjske evaluacije u osnovnom Å¡kolstvu, mislim da najprije treba potpuno razviti sustav nacionalnih ispita, vidjeti iskustva te onda donijeti ispravne odluke. Nesumnjivo je, takoÄ‘er, da u sustav ne treba dodavati nove prepreke ako ne postoje izrazita opravdanja za njihovu primjenu. Ne treba ni zaboraviti da je djeci potkraj osnovne Å¡kole 14, 15 godina te da su u osjetljivom razvojnom razdoblju u kojem je pogubno dječje sudbine vezivati uz rjeÅ¡avanje jednog testa.

Ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje izjasnio se protiv objave rang-lista najboljih Å¡kola. Biste li vi voljeli znati koje su najbolje Å¡kole u Hrvatskoj? I, recimo, nagraditi ih?

– Ako bismo rangirali Å¡kole isključivo prema jednogodiÅ¡njim rezultatima koje su učenici postigli na državnoj maturi, bojim se da bismo dobili iskrivljenu sliku. Naime, prvo, većina učenika (svi oni iz strukovnog Å¡kolstva) nisu u obvezi pisanja državne mature. Drugo, učenici izabiru sami hoće li neki test pisati na nižoj ili viÅ¡oj razini. Svakako da ista ocjena iz viÅ¡e ili niže razine nije jednak pokazatelj uspjeÅ¡nosti. Treće, učenici sami biraju izborne predmete iz kojih piÅ¡u testove – a kruÅ¡ke i jabuke je nemoguće usporeÄ‘ivati. ÄŒetvrto, vući statističke prosjeke na uzorku manjem od 50 (a to je slučaj kod mnogih predmeta u mnogim Å¡kolama) ne daje točan podatak. I peto, i posljednje, neke Å¡kole upisuju učenike koji su bili uspjeÅ¡niji u osnovnoj Å¡koli od drugih. I može se očekivati da će imati i bolje rezultate, a to nužno ne mora biti pokazatelj rada Å¡kole.

Å to je onda pokazatelj dobrog rada u Å¡kolama?

– Ono Å¡to mislim da je doista pokazatelj kvalitete i uspjeha Å¡kole jest napredak koji učenici tijekom Å¡kolovanja u pojedinoj Å¡koli naprave.

Zato vjerujem da kroz sofisticiraniji sustav praćenja kvalitete koji se sastoji od analize ulaznog uspjeha, nacionalnih ispita te državne mature na kraju možemo dobiti relevantniji podatak o uspjehu pojedine škole.

Dok ste sjedili u Saboru upozoravali ste na probleme sa školskim udžbenicima. Sada ste u položaju da nešto poduzmete. Na primjer, olakšate školske torbe.

– Udžbenička problematika se neće rjeÅ¡avati populističkim parolama. Cilj nam je kvalitetan udžbenik koji mora pomoći djeci u lakÅ¡em svladavanju nastavnih sadržaja. Pripremamo donoÅ¡enje novog udžbeničkog standarda.

Kada je realno očekivati digitalizirane udžbenike?

– Ministarstvo ne može biti autorom udžbenika, pa tako ni e-udžbenika. No snažno podržavamo takve inicijative. Važno je reći da će se prava informatizacija u Å¡kolama dogoditi kada će se prednosti novih tehnologija koristiti kao nove metode učenja i poučavanja. TakoÄ‘er želim istaći, posebno za osnovnu Å¡kolu, važnost koriÅ¡tenja i klasičnih knjiga. Želim vjerovati da će Å¡kola budućnosti iskombinirati najbolje od tradicionalnog i civilizacijski važnoga s najnovijim tehnologijama.

Koliko će vas u promjenama ograničavati nedostatak novca?

– Mnoge promjene u Å¡kolstvu ne iziskuju nova sredstva u državnom proračunu, jer se u sklopu postojećih sredstava stvari mogu i moraju raditi drukčije. Mnogo nas viÅ¡e zabrinjava nedostatak novca za obrazovanje u proračunima županija i gradova koje trebaju pokrivati materijalne izdatke Å¡kola kao i investicijsko održavanje Å¡kola, gradnju, dogradnju i rekonstrukciju Å¡kolskog prostora. Zato u suradnji s drugim ministarstvima planiramo pomoći osnivačima putem raznih projekata, izmeÄ‘u ostalog i razvojem modela javno-privatnog partnerstva za gradnju Å¡kolskih ustanova. Potencijalni investicijski okvir za primjenu modela javno-privatnog partnerstva u osnovnom i srednjem Å¡kolstvu iznosi oko 6,2 milijardi kuna, i da proizlazi iz 338 projekata gradnje, dogradnje, rekonstrukcije i opremanja osnovnih i srednjih Å¡kola, koje su prijavile županije, Grad Zagreb i 33 veća grada.